
Molim za odgovor psihologa.Radi se o mojoj cerci koja ima 22 god.Lepa visoka mrsavica,obrazovana/apsolvent visoke skole,3 ispita do kraja /skromna,a s druge strane asocijalna,razmazena jedinica,posesivna,nesigurna,lenja,tesko/nikako/ odrzava kontakte sa drugima a lako ih uspostavlja,jednom recju skoro katastrofa.Kao mala prezasticena,rasla sa dedom i babom ,bolesljiva nije mogla u obdaniste a pokusali smo,12 god druzenja samo sa jednomdrugaricom koja joj okrece ledja cim je nasla prvog momka,na faxu joj okruzenje ne odgovara u smislu druzenja,tako kaze ,pokusaj jedne devojke da se intezivnije druze i izlaze odbija govoreci da ne voli da uvece izlazi po klubovima...Vreme provodi catujuci po ceo dan sa momcima,i tako uspeva da osvari dve kratke veze,od nekoliko danas jednu sa vrsnjakom koji kad je verovatno ukapirao da daljina od 250 km cini svoje,ostavlja je ,ona krece sa par god mladjim i ona ga ostavlja jer joj ne odgovara.Na sve mojesugestije u smislu da trazi momka iz svoje sredine,jer to preko cata nosi mnoge potencijalne opasnosti ona se oglusava.No,bolje i catovanje i porukice nego nista.Ona tako zivi ,odlazak do faha,nazad kuci,chat,i nista.Pre god ipo,joj ispunjavam zelju i kupujem stene ,nadajuci se da ce je to nauciti odgovornosti i da ce vise vremena provoditi vani i mozda nekoga i upoznati.Ali avaj,sve se svelo na njeno mazenje kuce,ja preuzimam sve druge obaveze ,a seta ga samo kad i ja podjem sa njima,i to na moje veliko insistiranje.Letos sam uspela na prevaru da je odvedem kod vrsnog neuropsih.koja je konstatovala da ona nema psihickih problema,ali da nije izgradila i nevidljive veze sa drugima i htela je da radi sa njom na tome i da ukljuci psihologa,sto je moja cerka odbila,njoj je rekla da je ja gusim ,svojim iscekivanjima, a meni rekla da je sposobna i da ce se sama postarati oko druzenja.Proslo je 6 meseci nista.Ona ima veliku zelju da nastavi fax u Bgd ,mi smo iz unutrasnjosti ,mi je podrzavamo,deda i babe se protive bas zbog njene nesigurnosti.Kako da studira kad nema nijednu drugaricu za cimerku,,a ja ceo zivot delim sa njom istu sobu,na njeno isitiranje i suprugovo nezadovoljstvo.Nekoliko god.izigravam njenu drugaricu,trudim se da je ne davim sa istim pricama a sve u nadi da ce se trgnuti,sazreti i ukljuciti se u zivot.Pa njena najbolja i najduza komunikacija je sa rodjakom od 12 god,sa njim se ehtra slaze,ali ne i sa njegovim bratom ,svojim vrsnjakom s kojim razmeni jedva koju prosto-prosirenu recenicu.Sa ocem koji je stalno kritikuje ima povrsan odnos.U osnovnoj skoli je mucala,ali smo to prevazisli odlascima kod logopeda u BGD,sada samo ponekad ali zanemarljivo.Svesna sam da je sve to uticalo na njenu preteranu povucenost,ali sam se nadala da ce se sa zreloscu uspostavljati ravnoteza.Sta da preduzmem,imam utisak da se stalno svi vrtimo u zacaranom krugu,kako da se socijalizuje vise,treba li da ukljucim psihologa a ona odbija,kako.Mozda preterujem ali verujte kako mi tesko pada da gledam kako lepa mlada devojka cami u kuci i ceka da se pojavi princ iz snova.