Kada govorimo o ljubavi najčešće govorimo o pozitivnim aspektima, o svemu što ljubav donosi, a što nam život čini lepšim, lakšim, čarobnijim. Ali, šta je sa ''mračnom stranom'' ljubavi, šta je sa nesigurnošću, strahom od odbacivanja, ljubomorom, na kraju i agresivnošću? Nažalost, i to su česte posledice ...
Šta je opsesivna ljubav i šta su njeni motivi? Adiktivnost, ljubomora, osećanje zavisnosti, neizvesnosti, očaja, psihički bol koji prerasta u fizički - sve su to neki od elemenata opsesivne ljubavi, ljubavi koja se pretvara u sopstvenu suprotnost, koja sva ona tanana, nežna, ispunjavajuća osećanja pretvara u nešto nesavladivo, mračno...Osećanja u opsesivnoj ljubavi su pomešana, teška, a nad svima njima dominira
anksioznost kao preovlađujući i sveobuhvatni doživljaj. To je ona senzacija ''voli me, ne voli me'' koja nas sve ponekad mori i drži u nekoj slatkoj neizvesnosti, ali koja, kada pređe granice, postaje nepodnošljiva za obe strane u odnosu. Variranje u emocijama, neizvesnost i nesigurnost polako izjedaju sve ono što nas je do juče držalo zajedno i pretvara odnos u zavisnički,
iznurujući, izluđujući.
Nakon anksioznosti, tu je
opsesivnost. Nije to ona opsesivnost koju osećamo na početku veze, ona lepa želja da svaki delić svog života, vremena, razmišljanja i svoga bića podelimo s voljenom osobom. Govorimo o opsesivnosti koja znači - ako me ostaviš, ja više ne postojim, za mene je to kraj života, nestajanje smisla, nestajanje želje da idem dalje. Neretko opsesivne osobe ne žele da se suoče sa krajem veze, obećavaju promene, pokušavaju da povrate izgubljenog partnera. Javljaju se suicidalne i agresivne misli koje, bez psihološke pomoći, mogu postati realnost.
Liz Hodžkinson (Hodgkinson) se u knjizi "
Opsesivna ljubav - kako da oslobodite svoja osećanja i ponovo živite" bavi faktorima koji dovode do pojave opsesivnosti u ljubavnom odnosu:
-
dokolica; opsesivna ljubav vrlo često koincidira sa dosadom, viškom slobodnog vremena, što je u skladu sa antropološkim razmišljanjima Branka Bokuna
-
osećanja ranjivosti, nedostatka samopouzdanja, nemogućnost da se ostvari osećaj pripadanja - specifična iskustva iz detinjstva poput dubokog osećanja bezvrednosti
-
osećanja da smo drugačiji, specifični, da se razlikujemo od svoje okoline
-
nejednakost između partnera, npr. objekat osećanja može biti već u vezi, može biti premlad ili prestar, može biti daleko, nedostupan, iz drugačijeg društvenog miljea...
Opsesivna ljubav može imati nesagledive i često fatalne posledice - od proganjanja i agresivnog ponašanja do ubistva. U opasnosti nije samo osoba koja je predmet opsesije, već i osoba koja pati od opsesivne ljubavi, a koja sebi može nauditi fizički, samopovređivati se, zloupotrebljavati različite kontrolisane supstance, čak i izvršiti samoubistvo. Takvo stanje može potrajati decenijama, sve dok se ne zaljubite u nekog drugog''. Tačnije, dok sebi ne dozvolite da se zaljubite u nekog drugog, a prethodno racionalno sagledate sve pozitivne, ali i negativne strane vašeg (bivšeg) partnera ili vaše veze.
Ono što psiholozi ističu je, da u slučajevima opsesivne ljubavi, zaljubljenost ne postoji prema realnoj osobi, već izmišljenoj, iluziji koju opsesivna osoba stvara u sopstvenoj svesti, ne obazirući se na realne osobine, karakter i ličnost partnera sa kojim je.Izvor