Šta bi svaka (buduća) mama trebala da zna?

  • Odgovora: 49
Stranice: « 1 2 3 4 5 »

0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.

*

Van mreže Šmišonja

  • *****
    Počasni član
  • 2 697
  • Zahvaljeno: 7 puta
  • 19
  • Pol: Žensko
  • Never Born, or Died. Only Visited This Planet...
    • Facebook
    • Twitter
    • Google+
    • Instagram
    • Badoo
Odg: Šta bi svaka (buduća) mama trebala da zna?
« Odgovor #10 poslato: 12:38:15, 16.Mar.2010. »
Kako udaljiti dete od igraonica i zatvorenih prostora ?
 
Lepo vreme je već pokucalo na vrata, priroda se razbudila, vazduh miriše od cveća, a vaša deca još uvek provode svako popodne uz televizor ili kompjuter. Krajnje je vreme da sebi i njima ulepšate svaki dan, ili barem svaki vikend ovog proleća! I to na svežem vazduhu. U dvorištu, parku, šetalištu pored reke, ili lokalnom izletištu - lepše se i zdravije raste i provode dragoceni zajednički trenuci.
 
Roditelji se često žale da veoma malo vremena provode sa decom, pošto im veći deo dana ode na poslovne obaveze. Muči ih griža savesti jer deci ne posvećuju dovoljno vremena. Zbog toga, ispunite vaše zajedničke trenutke smehom, igrom i uživanjem u prirodi. Dete će lepo da se igra, a vi ćete skrenuti misli sa svakodnevnih problema.
 
1. Ako su vam deca mala, biće prava uživancija za njih da zajedno berete cveće na nekoj poljani i istovremeno učite kako se koja biljčica zove. Ispletite venčić od cveća za vašu princezu, ili napravite luk i strelu od savitljive grane za vašeg princa. Nemojte se ustručavati da trčite sa decom po travi ili da sednete, pa i legnete u travu, čim dovoljno otopli. Ipak, bilo bi dobro da zbog opasnosti od krpelja to budu «proverene» travnate površine, ne previše «zarasle».
 
2. Iskoristite svaki potočić i rečicu pored koje prolazite da naučite bacanje kamenčića u vodu, kao i «žabice» - u čijem pravljenju smo se takmičili kada smo bili mali. U radnjama mogu jeftino da se nabave igračke -pecaljke sa ribicama na magnet, pa tate koje vole ribolov mogu da ponesu te «štapove», da deca pecaju zajedno sa njima. Užitak je mnogo veći od «pecanja» u kadi tokom večernjeg brčkanja.
 
3. U prirodu ponesite sendviče, voće, neki sokić koji dete voli, ćebence, frizbi i loptu. Provod je zagarantovan! Igrajte se sa detetom tako što ćete mu bacati loptu, i to sve dalje i dalje, a onda se utrkivati ko će pre da stigne do nje. To će tako izmoriti vašeg mališana da će uveče zaspati najslađim snom.
 
4. Nemojte da budete samo figura koja stoji i jednim okom kontroliše šta dete radi, dok ćaskate sa drugim roditeljima. Niste došli na igralište zbog sebe i komšinice, već zbog deteta! Deca gledaju šta mi radimo! Najbolji način da vaše dete zavoli boravak u prirodi jeste da se zajednički igrate, skačete, trčite... Vama će to će prijati podjednako kao vašem mališanu.
 
5. Ako, uz sve navedeno, želite i da se zdravo hranite, boravak u prirodi možete da iskoristite da zajedno berete mladi maslačak, sremuš, koprive (sa zaštitnim rukavicama, naravno), zovu - od koje se pravi ukusan i zdrav sok... Svakako, vodite računa da biljke berete na mestima koja su dovoljno udaljena od prometnih saobraćajnica i industrijskih postrojenja.
 
6. Ukoliko sa posla dolazite kasno i nemate vremena da odete do nekog daljeg izletišta, iskoristite travnato igralište iza zgrade, dvorište komšije koji ima decu, brdašce u blizini kuće do koga ste retko šetali jer nije baš pristupačno. Zamislite da ste planinari koji osvajaju vrh... čestitajte detetu ako ga zajednički osvojite (možete da ponesete i malu zastavicu, da obeležite vašu pobedu). Idite kod poznanika ili prijatelja, kod rodbine na selo. Deca se oduševljavaju kada mogu uživo da vide koke, krave, koze... a ne samo nacrtane, ili zarobljene u zoološkom vrtu.
 
7. Sa detetom možete da se satima zabavljate čak i u lokalnom parkiću - da se jurite, da mu pomažete prilikom spuštanja niz tobogan... Ukoliko u parku postoji bazen sa peskom, nemojte braniti detetu da se igra u njemu (naravno, ako je toplo vreme). Deca prosto obožavaju pesak. Ako se plašite klica, organizujte sa drugim roditeljima čišćenje peska i njegovo pokrivanje. Međutim, ukoliko niste pristalica igranja u pesku, odvedite dete na drugo igralište. Nemojte dozvoliti da mu boravak napolju postane izvor nezadovoljstva umesto zabave.
 
8. U slučaju da dete traži da ide u igraonicu, u kojoj ste često boravili tokom zime (jednostavno, navikli ste da idete tamo kada je loše vreme), učinite mu boravak u prirodi primamljivim - tako što ćete mu ponuditi još više jurcanja i skakanja nego u igraonici. Ako šetate po šumi, neka vam oboreno deblo bude poput prepreke, a mala nizbrdica prekrivena travom i lišćem - «tobogan». Podrazumeva se da ćete se klizati zajedno sa detetom - tako je zabavnije, a i sigurnije. Za stariju decu, izazov će biti da, ukoliko ima vetra, puštate zmaja. Ako ste ga još sami napravili, biće to nezaboravno iskustvo. Bicikli, tricikli, roleri... pa čak i tatina pleća - divan su način da se prošeta pored reke, ili da se ode na bilo koje drugo šetalište.
 
9. Ako ste u prirodi sa društvom koje ima decu, iskoristite izlet da se prisetite divnih igara kojih ste se igrali kao mali (jelečkinje barjačkinje, žmurke...). Učestvujte zajedno sa decom u tim igrama. Biće im drago da im pokažete igre iz vašeg detinjstva.
 
10. Lekari su već odavno naučno dokazali da je za decu boravak na svežem vazduhu podjednako važan kao hrana i san. Uostalom, pozitivno utiče i na jedno i na drugo. Zato se nemojte čuditi ako vaš mali istraživač posle takvog pohoda po prirodi odlično večera i slatko utone u san.
 
Izvor: Udruženje Roditelj Izvor
Let me ask you something. If someone prays for patience, you think God gives them patience? Or does he give them the opportunity to be patient? If he prayed for courage, does God give him courage, or does he give him opportunities to be courageous? If someone prayed for the family to be closer, do you think God zaps them with warm fuzzy feelings, or does he give them opportunities to love each other?
 


*

Van mreže Šmišonja

  • *****
    Počasni član
  • 2 697
  • Zahvaljeno: 7 puta
  • 19
  • Pol: Žensko
  • Never Born, or Died. Only Visited This Planet...
    • Facebook
    • Twitter
    • Google+
    • Instagram
    • Badoo
Odg: Šta bi svaka (buduća) mama trebala da zna?
« Odgovor #11 poslato: 12:39:59, 16.Mar.2010. »
Zimski sportovi su omiljeni!
 
Sezona sportova na snegu je počela! Prenosimo vam razmišljanja trenera, instruktora i pedagoga kojima prepuštamo decu tokom zimskog odmora
 
Prvi «snežni» sport sa kojim se svako dete susreće je sankanje. Počinje još u uzrastu u kojem dete stabilno sedi i stoji, ali ne mora i da hoda. U tom periodu, koji obično traje do treće godine, neophodna je veća angažovanost roditelja - koji najčešće vuče dete po ravnom, a kasnije na padinama sedi iza deteta na sankama. Kao i u svim snežnim sportovima, kreće se od manjih i kraćih staza, onih gde nema starije dece ili gužve.
 
Poželjno curenje nosića
Skijaši, na primer, ukazuju na činjenicu da treba izbegavati njihove staze ako je neko na sankama, ali i da decu ne treba učiti skijanju na stazama koje su namenjene sankanju. Uostalom, neće se svako dete radovati spustu sa velike visine, a posebno neće - penjanju na početak staze. Koliko je spust sladak, mada je kratak, toliko je penjanje uz brdo dosadno. Međutim, odlično je za malene mišiće: kao retko koja aktivnost, razvija ih u optimalnoj meri. Osim toga, povećava i broj otkucaja srca, pa zato mališani dišu i na usta i na nosić... a znamo koliko sneg pročisti vazduh. Kao i kod ostalih zimskih sportova, ne treba brinuti ako nosić procuri, to se smatra poželjnim čišćenjem. A rumene obraze svako voli da vidi, naravno, uz osmeh na licu.
 
Padovi mahom bezazleni
Uobičajeni padovi su mahom bezazleni. U prvim godinama, roditelji diktiraju tempo i brzinu spuštanja, a deca tek oko pete godine mogu da «preuzmu kormilo» i koriste nožice za ubrzavanje ili kočenje. Mlađa deca obično nisu spremna da koordiniraju pokrete ruku i nogu. Inače, položaj ruku u sankanju, nalik položaju veslača, jača ramena i mišiće ruku. Ali diskretno, tako da nema neprijatnih, «sportskih» upala i bolova, osim ako dete u strahu grčevito steže konopac ili ono čime upravlja.
 
Plastične ili drvene sanke
Plastične ili drvene sanke? Velika dilema! Mišljenja su podeljena čak i među onima koji skoro celu zimu provode na snegu. Što se tiče odeće za zimske sportove, obično je nepromočiva. Za mlađe je predviđeno odelce iz jednog dela, a za starije se preporučuje slojevito oblačenje. Nikako ne dolazi u obzir kombinacija: čarape, helanke, trenerka, pa odelce. I na niskim temperaturama deci može da bude vruće, pa je na dugačke čapapice dovoljno obući nepromočive pantalonice. Previše ušuškano dete se slabije kreće i brže zagreva, pa od uživanja nema ništa. Poslednjih godina mogu da se kupe tanušne pantalone nalik helankama, ili vrlo tanki šuškavi kompleti - koji na prvi pogled ne ulivaju poverenje da mogu da štite od hladnoće, ali su zaista vrlo topli, mada nešto skuplji od debelih perjanih jaknica i pantalonica. Pošto su pomenuti tanki kompleti lagani kao pero, ne sputavaju decu. Ali, ni roditelje, jer ih ima i u veličinama za odrasle.
 
Praktični klisko
Kada vrtići i škole, kao i sportski klubovi vode decu na planine tokom raspusta ili zimskih meseci, obično se roditeljima kaže da  spakuju kliska, plastičnu «palačinku» na koju deca sedaju i spuštaju se kao na sankama. To je dobra opcija, jer se ta stvarčica lako pakuje, lagana je, nije skupa, a deca je vole. Naravno, ako se dete do tada nije često sankalo, treba to reći onima koji ga vode, kako bi obratili pažnju na pokrete koje dete pravi i naučili ga da se spusti bez prevrtanja i «kočenja».
 
Plastične skije
Mnogi roditelji će deci spakovati plastične skijice. E, one su nešto nezgodnije i namenjene starijoj, spretnijoj deci sa iskustvom. Obično sa polaskom u školu, deca mogu da ovladaju veštinom spuštanja na skijicama. Ali, ako ne želite da učiteljima stvarate glavobolje, bolje izaberite kliska. Na skijicama mališani, opušteni bez roditeljskog nadzora, lako mogu da padnu i povrede se, čak i da prelete preko nekog na sankama.
 
Obavezne rukavice
Kada smo kod povreda, za sportove na snegu insistirajte na nošenju rukavica. One nisu samo zaštita od hladnoće, već pre svega od povreda. Prilikom padova (isto je kao i na rolerima i klizaljkama) obično strada ručni zglob, mada se najviše štite kolena i laktovi, ali deca nekako imaju običaj da tresnu na nos širom raširenih ruku!
Navedenim veštinama dete možete da učite vi, ili bilo ko od starijih. A može i da ih uči samo, posmatranjem starije dece.
 
Skijanje i snoubord
Ovo su sportovi za koje vas treneri mole da decu prepustite  stručnjacima. Kod nas, u svim ski centrima postoje škole skijanja, a ima ih i u inostranstvu. Jezička barijera ne postoji jer deca, bez obzira na uzrast, ove veštine uče pre svega gledanjem i ponavljanjem pokreta instruktora. Grupe obično ne broje više od desetoro mališana - zbog bezbednosti i boljeg savladavanja tehnika. Inače, možete da uplatite individualne ili grupne časove.
Na skije dete može da stane već sa tri godine, dok se snoubord (snowboard) ne preporučuje pre sedme ili osme godine, jer je u tom uzrastu definisana prioritetna strana tela, što je važno za snoubord. Svakako, bilo bi idealno da se u školu skijanja upiše dete starije od pet godina. Mlađe ne drži mesto, pažnja mu je slabija, koordinacija pokreta manje razvijena, pa usporava grupu. Zato se mala deca obično uče skijanju pojedinačno, tako što se prvo po ravnom vuku specijalnim skijaškim konopcima za obuku.
I, dok su kod sankanja u prvom planu mišići potkolenice, kod skijanja i snouborda su to butni mišići. Inače, u svim sportovima na snegu, treba zaštititi dete dobrom obućom, čvrstom - pre svega u zglobnom delu, nepromočivom, ali ne obavezno i «debelom».
 
Skijanje u Beogradu
U Beogradu, na Adi Ciganliji, i samo u još nekoliko gradova na svetu, tokom cele godine postoji posebna ski traka, dugačka oko pet metara, pri određenom nagibu i bez snega. Na toj stazi sam zatekla mališane sa instruktorima koji ih uče svim važnim pokretima u skijanju. Neobično izgleda, ali je odličan trenažer i za starije skijaše. Traka se pomera u suprotnom smeru od kretanja skijaša, brzina prilagođava, a traka automatski staje kada se skijaš zaustavi ili padne.
Časove drže profesori skijanja i snouborda. Ta simulacija skijanja, praktično skijanje na suvom (jer je pod od nečeg što liči na itison) - omogućava vama, ali i vašem detetu (starijem od pet godina) da kasnije zaista uživate u odmoru na snegu, jer sprečava uobičajene upale mišića.
 
Oprema za sportove na snegu
Kod nas ima razne opreme za sportove za snegu. A i cene su više nego šarene. Najskuplja oprema je namenjena profesionalcima, ili onima koji će zaista da je dugo koriste. Obično savetujemo da se oprema kupuje u sportskim prodavnicama, ali postoje - kako nam rekoše skijaši, i prodajni objekti robe široke potrošnje (nećemo reći koji, da ih ne reklamiramo) u kojima prve skije, pa i sanke i ostalo - možete da kupite po vrlo povoljnim cenama. Ali, nemojte se zaletati pre nego što dete proba nove veštine, recimo na iznajmljenim skijama. Sanke slobodno kupite, mada su dobre i one vaše iz podruma. Samo ih malo sredite (zakucajte, podmažite, išmirglajte...). Postoje i moderni modeli, koji podsećaju na autiće. Ali, molim vas, gde je tu radost upravljanja sankama!?
 
Još neki savet
Dragi roditelji, izbegavajte da sami pravite opremu, recimo skijice. Oprema ne mora da bude skupa, ali uvek mora da bude čvrsta. Najveća opasnost, ako se izuzmu preleti pri većim brzinama, koje deca ne mogu da kontrolišu na skijama i skijicama, jeste prevrtanje na sredini staze, kada na vaše dete može da naleti drugo dete. I, na kraju, važna stvar, a nije striktno vezana za sport. Na niskim temperaturama, instruktori mole da pre časa «naterate» dete da piški. Jer, ako mu zatreba toalet na stazi, šta će instrukor sa njim? A «problem» kada dete izgubi kontrolu, nije mali.
 
Disciplina na stazama
Ono što je važnije od napredovanja u sportovima na snegu, jeste disciplina na stazama. Dakle, tamo gde se skija, ne sanka se, i obrnuto. Ne penje se nikada sredinom staze, već uz ivice, ne ćaska se pri dnu, i ne prave grudve. Deca na žičare ne idu sama, za njih nikako nije preporučljivo da se spuštaju po sredini brzih staza, niti da «pretiču» one koji su ispred. To je posebno važno na skijanju! Zato su škole skijanja odličan izbor. Prvo, dok je dete u školici, roditelj slobodno može da skija, ili da radi bilo šta drugo. Instruktori ne vole da roditelji navijaju, dobacuju detetu, ili na bilo koji drugi način učestvuju u času. Jeftini nisu, ali ako ste već došli u zimski centar i sami skijate, onda će vam cena biti očekivana.
 
Upale mišića
Ovi sezonski sportovi ponekad kod dece koja nisu mnogo fizički aktivna tokom ostalog dela godine (najviše vremena provode sedeći), mogu da izazovu upalu mišića. Zato je važno, posebno za skijanje i snoubord, da se dete mesec-dva pre putovanja pripremi, pre svega šetnjama i laganim vežbama.
 
Uživajte...
Ostaje vam samo da uživate u snežnim čarolijama. Ali, čak i ako ne volite sneg, naučite dete da ga voli. I slobodno ga pustite, ako želi, na zimske radosti sa vaspitačima, učiteljima, trenerima... Osnova svih organizovanih dečjih zimskih putovanja jesu prepodnevni i popodnevni boravci napolju. Pre svega, praktikuje se šetnja, najlepši zimski «sport». Osim što uživaju u lepoti zimskog pejzaža, dečica udišu čist vazduh, a angažovani su im i mišići, zbog otežanog kretanja po snegu. U taj boravak je, svakako, uključeno i sankanje, kao i skijanje na takozvanim dečjim stazama.
 
 
Željka Zebić  Izvor
Let me ask you something. If someone prays for patience, you think God gives them patience? Or does he give them the opportunity to be patient? If he prayed for courage, does God give him courage, or does he give him opportunities to be courageous? If someone prayed for the family to be closer, do you think God zaps them with warm fuzzy feelings, or does he give them opportunities to love each other?
 

*

Van mreže Šmišonja

  • *****
    Počasni član
  • 2 697
  • Zahvaljeno: 7 puta
  • 19
  • Pol: Žensko
  • Never Born, or Died. Only Visited This Planet...
    • Facebook
    • Twitter
    • Google+
    • Instagram
    • Badoo
Odg: Šta bi svaka (buduća) mama trebala da zna?
« Odgovor #12 poslato: 12:41:49, 16.Mar.2010. »
Dečji svet boja
 
Boje su svuda oko nas, čitav naš vizuelni svet je satkan od njih. Svako od nas ima više ili manje sklonosti prema određenim bojama, a ta sklonost se menja u zavisnosti od uzrasta, raspoloženja, emotivnog stanja, godišnjeg doba...
 
Vizuelne umetnosti koriste boju kao jedno od osnovnih sredstava za izražavanje. Prvi počeci interesovanja za boje i njihove karakteristike dolaze iz sveta slikarstva. Misao o bojama i njihovim hemijskim, fizičkim, psihološkim, čulnim, karakteristikama je doživela procvat u vreme impresionizma.
Naše vreme je vreme boja, samim tim što je vizuelna komunikacija sve više u ekspanziji u raznim sferama života (garderoba, filmovi, reklame...).
 
Fascinantna pojava
Dečji crteži pokazuju da mališani beskrajno uživaju u čarobnom svetu boja, i to potpuno drugačije od odraslih. Oni nauče da razlikuju boje mnogo pre nego što nauče njihova imena (u uzrastu od dve do pet godina deca uče nazive boja). Predmete iz svoje okoline percipiraju (opažaju) i pamte po boji, tako da kada detetu pokažete plavu jabuku - njemu će biti potrebno neko vreme da uoči da je to jabuka.
 
Decu privlače jarke boje. Njihova paleta je sužena, ali dečje sklonosti ka bojama se menjaju tokom odrastanja. Razna istraživanja pokazuju da mnogi mališani ispod deset godina smatraju crvenu (ili roze) i žutu boju svojom omiljenom bojom, ali posle desete godine preferiraju plavu. Takođe se može reći da postoje razlike između dečaka i devojčica u odabiru omiljenih boja. Devojčice preferiraju roze i ljubičaste nijanse, dok dečaci više vole tamnije boje. Međutim, iskustvo iz likovnih radionica pokazuje da to ne mora da bude tako. Ima dece koja sa sedam godina obožavaju plavu ili zelenu boju, dečaka koji vole svetle boje, i devojčica koje vole tamne tonove...
 
Boje - idealno sredstvo za izražavanje
Boje su veoma pogodne za izražavanje emocija, naročito onih koje je teško objasniti. Deca, kojoj je dozvoljeno da crtaju na svoj način, da koriste boje koje se njima dopadaju, ili da biraju boju svoje garderobe, boju zidova za svoju sobu... imaju mnogo više samopouzdanja i sposobnosti da se kasnije, tokom sazrevanja - izraze na pravi način.
 
Odrasle zaista fascinira način na koji deca koriste i kombinuju boje. Mališani imaju prirodan odnos prema boji i doživljavaju je mnogo "slobodnije" od odraslih. Zanimljivo je da mnoga istraživanja pokazuju vezu između boja i raspoloženja. Primećeno je da deca posle slušanja bajke sa srećnim krajem  najviše koriste žutu boju na svojim crtežima, a posle neke tužne priče uglavnom koriste tamne boje, naročito braon.
 
Moje iskustvo iz likovnih radionica pokazuje da deca do   jedanaeste (dvanaeste) godine koriste boje sa mnogo više strasti i uživanja nego u kasnijem uzrastu, a samim tim su i rezultati   fenomenalni. Za decu je boja igra, a istovremeno i mogućnost da iskažu svoje emocije.
 
Izražavanje osećanja
Veoma je značajno da se dete ne forsira kada su u pitanju  predmeti iz realnosti, posebno što se tiče njihove prirodne boje (npr. sunce može da bude ljubičasto). Može se reći da su deca pravi ekspresionisti, ona često koriste boju da izraze svoje osećanje povodom nečega.
Crtanje, slikanje, mackanje... je davanje mogućnosti deci da sama spoznaju svet boja, a samim tim i da razviju svoje sopstvene palete i likovni izraz. Na taj način ne samo da uče da kombinuju boje i izražavaju svoje emocije pomoću boja, već stiču i osobinu da biraju svoju ličnu paletu. To je veoma važno  zato što se često dešava da njihove omiljene boje postanu boje koje dominiraju u aktuelnim crtanim filmovima, TV programu, ili bojama koje su modni hit sezone.
Drage mame, učite od svoje dece o čarobnom svetu boja!
 
Tatjana Nešović  Izvor
Let me ask you something. If someone prays for patience, you think God gives them patience? Or does he give them the opportunity to be patient? If he prayed for courage, does God give him courage, or does he give him opportunities to be courageous? If someone prayed for the family to be closer, do you think God zaps them with warm fuzzy feelings, or does he give them opportunities to love each other?
 

*

Van mreže Šmišonja

  • *****
    Počasni član
  • 2 697
  • Zahvaljeno: 7 puta
  • 19
  • Pol: Žensko
  • Never Born, or Died. Only Visited This Planet...
    • Facebook
    • Twitter
    • Google+
    • Instagram
    • Badoo
Odg: Šta bi svaka (buduća) mama trebala da zna?
« Odgovor #13 poslato: 12:43:12, 16.Mar.2010. »
Kako se razvija CRTEŽ ?
 
Savladana veština crtanja predstavlja sposobnost deteta da može u proseku pravilno da usvoji  pisanje i da pravilno razvija govor i jezik. Roditelji i dete treba zajednički da rade na razvijanju crtanja mališana
 
U početku razvoja crtanja, deca treba da probaju sve što piše. Kada su u uzrastu od tri godine, onda  treba najčešće obezbediti grafitnu olovku, gumicu i  set običnih drvenih bojica.
 
 
Evo još nekih praktičnih sugestija:
 
1. Kada dete savlada krug, zamolimo ga da nam nacrta prvo veliki krug, zatim mali, i na kraju srednji. Kada nauči da crta kuću, čoveka, ili bilo koji drugi predmet, ono će naučiti da nacrta veliko, srednje i malo. U isto vreme to su i gramatičke kategorije. Deca vrlo brzo nauče da nacrtaju sopstvenu porodicu. Članove porodične grupe crta u različitim veličinama.
 
2. Kada sednete i počnete vi da radite, veći efekat ćete postići ako detetu kažete: „Probaj da radiš isto što i ja", nego „Radi kako ti kažem!"
 
3. Detetu koje crta ljudsku figuru, potrebno je nekad diktirati delove tela koji su na redu za crtanje. Diktiranje treba sprovoditi onoliko brzo koliko dete brzo crta. Ponekad je potrebno i usporiti i sačekati.
 
4. Crtajte i vi sami na hartiji razne linije, mustre, krugove i čoveka. Stimulišite dete da ono pokuša slično da izvede. Povremeno mu kažite da vi ne znate, pa ga molite da vam ono pokaže.
 
5. Ponekad uzmite indigo i precrtavajte obične životinje i druge predmete. Zatim ponudite detetu da prelazi grafitnom olovkom po rubu otiska indiga.
 
6. Desi se da dete nezadovoljno ižvrlja, pa čak i pocepa hartiju, što može biti praćeno i plačem. Tada ga utešite tako što ćete preći na  gradnju kockicama ili ćete rešavati neku slagalicu. Kada se vratite na crtanje, ponovite ceo postupak od prošlog puta, ali vi sami, a dete neka gleda. Kasnije ga korak po korak stimulišite da pokuša ono samo.
 
7. Ukoliko raspoloženo dete ižvrlja vašu hartiju ili hartiju na kojoj je ono samo nešto pokušalo da oblikuje, pohvalite to i tražite odgovor na pitanje, šta je ono želelo da vam predstavi. Uz malu pomoć, stimulišite ga da ono oblikuje neki detalj koji će ličiti na prvobitno zamišljeno.
 
8. Ukoliko dete dugo vremena ponavlja iste predmete koje crta, stimulišite ga da dodaje neke elemente. Pitajte ga da to vi uradite ako je njemu teško. Dete ponavlja crtanje istih predmeta jer utvrđuje, ili obrađuje sopstvenu mentalnu sliku, na isti način kao što traži da više puta odgleda određeni crtani film.
 
Priredila dr Neda Subota  Izvor
Let me ask you something. If someone prays for patience, you think God gives them patience? Or does he give them the opportunity to be patient? If he prayed for courage, does God give him courage, or does he give him opportunities to be courageous? If someone prayed for the family to be closer, do you think God zaps them with warm fuzzy feelings, or does he give them opportunities to love each other?
 

*

Van mreže Šmišonja

  • *****
    Počasni član
  • 2 697
  • Zahvaljeno: 7 puta
  • 19
  • Pol: Žensko
  • Never Born, or Died. Only Visited This Planet...
    • Facebook
    • Twitter
    • Google+
    • Instagram
    • Badoo
Odg: Šta bi svaka (buduća) mama trebala da zna?
« Odgovor #14 poslato: 12:48:03, 16.Mar.2010. »
Svako raste na svoj način
 
Postepeno dobijanje na težini pokazuje da vaše dete napreduje, ali šta ako ne ide ukorak sa ostalom decom. Ukoliko imate dileme u vezi sa rastom i razvojem vašeg deteta, ovaj tekst će ih rešiti.
 
Voditi računa o bebi podrazumeva izuzetnu odgovornost. Veoma brzo nakon njenog rođenja shvatićete koliko malo ljudsko biće potpuno zavisi od vas. Jedna od najvećih roditeljskih dilema je da li je beba sita, da li dobija dovoljno hrane. Međutim, deca dobro znaju kada su gladna i koliko treba da jedu. A ako im nije dovoljno ono što im dajete veoma brzo će vam to staviti do znanja.
 
Napredovanje u prvoj godini
Novorođenčad obično u početku izgubi na težini. Do 10 procenata se smatra normalinim a najviše se pripisuje izbacivanju mekonijuma (prva bebina stolica, tamno zelene boje). Većina beba vrati svoju težinu sa rođenja u prve dve do tri nedelje, iako prerano rođenim bebama treba više vremena, kao i onima koje u početku izgube više od 10 odsto.
U prvih šest meseci vaša beba obično dobija mesečno oko 2,5-3 santimetara u dužini, oko 1,25 santimetara u obimu glave i oko 125-250 grama nedeljno u težini, tako da do 5 - 6. meseca udvostručuje svoju težinu sa rođenja. U drugih šest meseci, usporava se dobijanje na težini na oko 100-200 grama nedeljno, dužina se povećava za oko 1-2 santimetara, a obim glave za oko 7 milimetara mesečno. Ove promene su u toku prve godine vidljive, a neredovan rast iz nedelje u nedelju je normalan.
 
Dojene bebe rastu drugačije
Tabele rasta koje se trenutno koriste zasnovane su na uzorku beba koje se većinom hrane veštački. Danas se priznaje da dojene bebe rastu po drugačijem obrascu. Uglavnom, dobijaju više na težini u početku od beba koje se hrane na flašicu, ali zatim postaju mršave i lakše, i čini se da čak padaju na grafikonima oko trećeg meseca. Ako se vaše dete hrani na flašicu a dobija previše ili premalo na težini obratite se lekaru. Nikada ne menjajte uputstva za spravljanje hrane da bi je razredili ili napravili gušćom bez konsultacije sa lekarom.
 
Idealnu težinu diktira moda
Idealnu težinu za decu ili odrasle uvek je diktirala moda. Kroz istoriju, kao i u društvima gde je ishrana oskudna, biti bucmast ili čak debeo, smatralo se zdravim. Ako vi držite dijetu ili brinete o svojoj težini, važno je da ne dajete negativne izjave o njihovoj ili svojoj težini pred decom. Vi ste njihov uzor i ako izbegavate obroke ili od težine pravite pitanje, vaša deca će vas u tome oponašati.
Takođe, izbegavajte da hranu koristite kao sredstvo za uživanje. Dete kome se često daje keks "da bi mu bilo bolje" kada recimo padne i udari koleno, u opasnosti je da poraste povezujući hranu sa emotivnim mirom.
 
Rani pubertet
U poslednje vreme se dosta govori o ranom pubertetu. Istina je da mališani danas ulaze u pubertet ranije, a neki naučnici za to krive višak hormona u hrani za životinje ili pesticide. No, moguće je da to što se deca dobro hrane utiče na brže sazrevanje.
Uglavnom, ono što je važno je detetovo zdravlje, a tabele rasta i razvoja su samo okvirni pokazatelj njihovog napredovanja. Zbog toga, ne treba da se brinete ako se težina i visina vašeg mališana ne uklapa u preoručene vrednosti, a on je veseo i nema nikakvih zdravstvenih tegova. Tek u slučaju da se dete ne oseća dobro ili je zaostajanje za drugom decom izrazito, trebalo bi da se obratite lekaru.
 
Devojčice i dečaci rastu drugačije
Iako bebe uglavnom prate slične obrasce, mnogi činioci utiču na njihov rast. Na primer, devojčice se obično rađaju sa više masnog tkiva, dok su dečaci obično duži i teži. Dečaci u početku brže rastu, ali u sedmom mesecu se to menja i sve do četvrte godine devojčice rastu brže. Dečaci ih sustižu oko osme godine i već su teži kad napune devet. Važno je, ipak, shvatiti da ove razlike jednostavno odražavaju prosek stanovništva, dok se pojedinačno devojčice i dečaci strahovito razlikuju.
Ostali genetski činioci su mnogo važniji; na primer ako ste i vi i partner viši od proseka, vaša beba će takođe biti visoka (mada niske bake i dede mogu ovo da ponište), tako da je važno posmatrati širu genetsku sliku.
 
Zanimljivi proračuni
Ako imate kćerku, izmerite njenu visinu kada napuni 21 mesec, pa je udvostručite. To je, otprilike, visina  koju će imati kada odraste. Za sina ćete morati da sačekate dok ne napuni 24 meseca, kada će dostići polovinu visine koju će imati kad odraste.
yeah

Izvor


p.s.
Izračunah koliko će moje dete biti visoko ~ sada upravo ulazi u 22 mesec i visoka je 88cm x 2 = 176cm  :o
... heh... to znači da će ćerka da mi bude taman koliko treba visoooka... na mamu  :-[
Let me ask you something. If someone prays for patience, you think God gives them patience? Or does he give them the opportunity to be patient? If he prayed for courage, does God give him courage, or does he give him opportunities to be courageous? If someone prayed for the family to be closer, do you think God zaps them with warm fuzzy feelings, or does he give them opportunities to love each other?
 

*

Van mreže Šmišonja

  • *****
    Počasni član
  • 2 697
  • Zahvaljeno: 7 puta
  • 19
  • Pol: Žensko
  • Never Born, or Died. Only Visited This Planet...
    • Facebook
    • Twitter
    • Google+
    • Instagram
    • Badoo
Odg: Šta bi svaka (buduća) mama trebala da zna?
« Odgovor #15 poslato: 12:49:38, 16.Mar.2010. »
Deca su junaci
 
Više od hiljadu mališana mesečno se nađe na kraćem ili dužem lečenju na dečjim klinikama u Beogradu. Kako bi im bolničke dane učinile bar malo prijatnijim vaspitačice iz četiri beogradske predškolske ustanove već više od deset godina se druže sa decom na bolničkom lečenju   
 
Većina malih pacijenata je iz unutrašnjosti. Osim medicinskog osoblja, o deci brinu i vaspitačice iz nekoliko beogradskih predškolskih ustanova, kako bi im bolničke dane učinile bar malo prijatnijim. Njihova uloga je, pre svega, da toj deci pruže pažnju, da im budu drugari, da ih uvesele nekom društvenom igrom, pesmom, bajkom ili predstavom. Sa decom koja su lako pokretna, rade se i manje zahtevne aktivnosti, a sa školarcima i domaći zadaci.
 
Iz godine u godinu, sve više se pokazuje koliko je potreban rad sa decom na bolničkom lečenju, što su nam potvrdile i direktorke predškolskih ustanova Vračar i 11. april - Mirjana Skendžić i Maja Stefanović. 
- Deci koja su na bolničkom lečenju, druženje sa vaspitačima puno znači, bez obzira na to šta u takvim okolnostima može da se izvede od nekog osnovnog programa. Ipak, najteže je deci koja su prinuđena da leže. Vrlo je teško gledati bolesno dete, tako da se maksimalno trudimo da ono što imaju deca po našim vrtićima, dobiju i deca u bolničkim grupama. Tu mislim na pažnju vaspitača, ali i na didaktička sredstva i vaspitno-obrazovne aktivnosti, naravno, u skladu sa oblikom njihove bolesti. Takođe, imamo akciju Deca deci, kada mališani iz vračarskih vrtića odlaze u posete svojim drugarima koji leže u bolnici i raznim priredbama pokušavaju da ih uvesele - priča direktorka Mirjana Skendžić.
 
Kutak za igru u čekaonici
U Dečjoj univerzitetskoj klinici u Tiršovoj trenutno ima petnaest  bolničkih grupa i tri grupe dece u Zavodu za psihofiziološke poremećaje i govornu patologiju, čime je obuhvaćeno od 300 do 400 mališana. Taj broj je promenljiv, s obzirom da se radi o raznim bolestima, koje zahtevaju i različito vreme lečenja. Od pre četiri godine, u bolnici u Tiršovoj, u delu čekaonice postoji kutak  sa igračkama, društvenim igrama, bojankama, knjižicama, televizorom. Namenjen je prvenstveno deci koja dolaze na kontrolne preglede - da se zabave dok ne dođu na red kod doktora. Reč je o takozvanoj prijemnoj grupi, u kojoj rade dve vaspitačice. One kažu da deca koja češće dolaze već znaju gde mogu da se poigraju, pa trče pravo sa ulaznih vrata, ma koliko da su bolešljiva. Tamo mogu da izmere i težinu i visinu.
 
Drugari u teškim trenucima
I na Institutu za zdravstvenu zaštitu majke i deteta «Dr Vukan Čupić» u Novom Beogradu, bolničke grupe postoje više od deset godina. Vaspitači decu posećuju u popodnevnim satima, u vreme kada nemaju terapiju.
- To je drugačiji, specifičan oblik rada u odnosu na rad sa redovnim vrtićkim grupama. Vaspitači su svesni činjenice da su to deca sa određenim zdravstvenim problemom, ali želja da im se pomogne mora da nadjača bilo koji osećaj težine. Na razne načine pokušavaju da ih animiraju, da im boravak u bolnici ne bude tako strašan. Na osnovu njihovih potreba se kreiraju i specifični ciljevi. Često se organizuju izložbe njihovih likovnih radova. Osnovna uloga vaspitača na Institutu je da bolesnoj deci bude drug.
 
Vremena ima i za školarce
Osim male dece, na Institutu leže i školarci, ali to ne menja našu vaspitačku ulogu. Saradnja vaspitača sa medicinskim osobljem i roditeljima tokom oporavka dece je takođe važna, do sada je sve funkcionisalo kako treba. U narednom periodu planiramo viši oblik saradnje, odnosno malo drugačiji pristup, individualniji rad sa roditeljima, kako bismo olakšali rad medicinskom osoblju - objašnjava direktorka Maja Stefanović. Ona dodaje da je prošle godine na inicijativu Instituta angažovano još dve vaspitačice za rad u igraonici, pa ih sada ukupno ima deset na svim odeljenjima.
 
Individualan rad
Dr Nada Rašović Gvozdenović, pedijatar hematolog na Institutu za zdravstvenu zaštitu majke i deteta "Dr Vukan Čupić", ističe da je deci koja se leče na odeljenju hematoonkologije, konkretno od leukemije, najvažnije prisustvo majke, ali da je dobrodošlo i sve ono što može da im skrene pažnju sa bolesti, da ih zabavi i ulepša im dan.
- Interesovanja dece od dve do pet godina su ista, bila ona zdrava ili bolesna. Deca koja boluju od leukemije su, zbog prirode bolesti, izolovana. Zbog toga ne mogu da budu uključena u neke aktivnosti koje vaspitači organizuju sa manje bolesnom decom, na drugim odeljenjima. Njima je više potreban individualan rad. Vreme obično provode igrajući igrice na laptopu ili gledajući televiziju. Svake srede im u posetu dođu i Doktori klovnovi, a imaju i zanimljive predstave. Lečenje ove bolesti, od koje nažalost nisu pošteđena ni deca, ponekad traje i po dve godine. Redovna terapija je od šest do osam meseci, sa pauzama, kada obično šaljemo decu kući, da budu sa porodicom. Cilj nam je da u bolnici ostanu što kraće i da se vrate nekim normalnim uslovima života. Naša deca su junaci - kaže doktorka Gvozdenović.
 
Predškolske ustanove na beogradskim klinikama
Predškolska ustanova «Savski venac» u svom sastavu ima i dvadeset i jednu bolničku grupu dece, koje se nalaze na klinikama u Beogradu (dečjim odeljenjima u okviru Kliničkog Centra Srbije, Zavodu za decu obolelu od cerebralne paralize, Klinici za plućne bolesti KBC «Dr Dragiša Mišović - Dedinje» i u Zavodu za mentalno zdravlje u Palmotićevoj ulici).
Predškolska ustanova «Čika Jova Zmaj» sa Voždovca brine o mališanima koji se leče na Institutu za ortopedsko-hirurške bolesti «Banjica». Predškolska ustanova «Vračar» je zadužena za decu na odeljenjima Dečje univerzitetske klinike u Tiršovoj i Zavodu za psihofiziološke poremećaje i govornu patologiju. Deset vaspitača iz novobeogradske Predškolske ustanove «11.april» je raspoređeno da rade sa decom koja se leče na Institutu za zdravstvenu zaštitu majke i deteta «Dr Vukan Čupić».

Izvor
Let me ask you something. If someone prays for patience, you think God gives them patience? Or does he give them the opportunity to be patient? If he prayed for courage, does God give him courage, or does he give him opportunities to be courageous? If someone prayed for the family to be closer, do you think God zaps them with warm fuzzy feelings, or does he give them opportunities to love each other?
 


*

Van mreže Šmišonja

  • *****
    Počasni član
  • 2 697
  • Zahvaljeno: 7 puta
  • 19
  • Pol: Žensko
  • Never Born, or Died. Only Visited This Planet...
    • Facebook
    • Twitter
    • Google+
    • Instagram
    • Badoo
Odg: Šta bi svaka (buduća) mama trebala da zna?
« Odgovor #16 poslato: 12:50:39, 16.Mar.2010. »
Porodica može da podstakne inteligenciju deteta
 
Najveći broj psihologa se slaže da nasleđe određuje minimalni i maksimalni domet intelektualnog razvoja, a da sredina i socijalni uslovi utiču na dostizanje krajnjih mogućnosti. Ali, da bi otkrilo svoje vanserijske mogućnosti, detetu je potrebna pomoć

Roditelji se često nalaze u dilemi kada njihov mališan pokaže određene sposobnosti koje nisu karakteristične za njegov uzrast. Da li je dete obdareno kada nauči rano da svira klavir, ili kada lako barata matematičkim pojmovima? I da li takvu specifičnu obdarenost treba podsticati, ili je ostaviti da se sama razvija?

Inteligencija i nasleđe
Najveći broj psihologa se slaže da nasleđe određuje minimalni i maksimalni domet intelektualnog razvoja, a da sredina i socijalni uslovi utiču na dostizanje krajnjih mogućnosti. Kao potvrdu svog shvatanja o odnosu nasleđa i sredine na razvoj inteligencije, pristalice nativističkog (naslednog) gledišta navode rezultate genetičkih ispitivanja koji ukazuju na visoku povezanost između stepena inteligencije i blizine krvnog srodstva. Genetička ispitivanja pokazuju da je inteligencija identičnih blizanaca u izuzetno visokoj korelaciji. Podudaranje između onih koji nisu u srodstvu i rasli su odvojeno, ne postoji. Identični blizanci koji su rasli odvojeno, u različitim uslovima, imaju ipak nešto nižu korelaciju, oko 0.85.
Postoji mogućnost da roditelji natprosečno inteligentne dece budu prosečne inteligencije, kao i da natprosečno inteligentni roditelji imaju decu prosečne inteligencije, ali se to nikako ne može smatrati pravilom.

Okruženje i inteligencija
Veliki broj eksperata koji se bavi ovom oblašću smatra da uticaji nasleđa i sredine stoje u odnosu 8:2. U određenoj kulturi se genetskim kodom iz generacije u generaciju prenosi određena intelektualna orijentacija pa se, na primer, u kulturi belaca favorizuju sposobnosti koje su u domenu leve hemisfere (verbalne intelektualne funkcije i sl.), a u kulturi crnaca se veći značaj pridaje sposobnostima koje su u domenu desne hemisfere (manipulativne, muzičke i sl.).
Uticaj socijalne sredine je najveći kada je u pitanju sposobnost razumevanja i snalaženja u socijalnim situacijama.

Promena inteligencije
Što je intelektualna funkcija manje zavisna od kulture i socijalnih uslova, njen razvoj je brži, brže dostiže plafon i brže počinje da opada. Tako asocijativno, a posebno vizuelno pamćenje, fleksibilnost mišljenja i sposobnost brzog rešavanja problema rastu samo do 14 - 15. godine, i već posle dvadesete počinju da opadaju (ove funkcije su najbliže onom što se pretpostavlja da je fluidna, odnosno biološki data inteligencija). Sa druge strane, one funkcije koje su u velikoj zavisnosti od obrazovanja i iskustva (na primer, verbalne sposobnosti) pokazuju znatno dužu tendenciju porasta i ne opadaju gotovo do kraja života (izuzetak su patološki slučajevi).
Prema istrazivanjima nekih eksperata inteligencija se razvija do dvadeset i četvrte godine, a već od tridesete počinje da opada, u početku sporo, a posle pedesete, sve brže.

Inteligencija i uspeh u životu
Iako bi se moglo pomisliti da visoka inteligencija omogućava uspeh u društvu, mnogi drugi činioci koji utiču na društveni uspeh čine takvo predviđanje nepouzdanim. Mehanizmi pretvaranja intelektualne sposobnosti u društveni uspeh nisu u potpunosti razjašnjeni. Tako, na primer, postoji čvrsta veza između uspeha u osnovnoj školi i inteligencije, ali nakon toga nije više moguće predvideti uspeh pojedinaca na osnovu inteligencije.

Uticaj roditelja
Roditelji svakako imaju mogućnost da obezbede što stimulativniju sredinu za razvoj svog deteta jer porodica predstavlja osnovnu i najplodotvorniju sredinu za razvoj dečjeg samopouzdanja i samopoštovanja, a to su svojstva ličnosti bez kojih nema dugoročnijeg uspeha, ma koliko veliki bili nečiji intelektualni potencijali.
Nasuprot široko raširenom uverenju da "stimulativna sredina" podrazumeva da roditelji izdvajaju mnogo para, možemo reći da to nije tačno. Ukoliko su roditelji dovoljno motivisani, otkriće da postoje brojni, potpuno besplatni podsticaji, ali svi oni zahtevaju lično angažovanje i vreme koje se provodi sa detetom.

Emocionalna inteligencija
Danas gotovo svakodnevno nailazimo na decu za koju bi mogli da kažemo da su agresivna prema drugoj deci ili da lako odustaju od zadataka koje ne mogu da reše, iskazuju  nepoštivanje prema drugima i slično. Njihov problem nije u tome što nisu inteligentna već što nisu razvila emocionalne veštine koje su nužne za uspeh u raznim životnim situacijama: izražavanje i prihvatanje sopstvenih osećanja, samokontrole, društvenosti, sposobnosti rešavanja problema u saradnji sa drugima, upornost, ljubaznost, poštovanje i empatija.
Ono što oni nisu razvili naziva se - emocionalna inteligencija. To je veština koja je ključna za uspeh u različitim životnim situacijama.

Kako se meri inteligencija?
Količnik inteligencije (IQ - inteligence quotient) je mera koja definiše relativnu bistrinu ili intelektualne mogućnosti jedne osobe. IQ je dat rođenjem i tokom života se ne menja. On  predstavlja odnos između rezulata koji ispitanik postiže na testu inteligencije i rezultata koji postiže prosečna osoba iste starosti na istom testu, i  pod istim uslovima.
Iako je IQ najbolja pojedinačna mera inteligencije, nije ni jedina, ni potpuna. Inteligencija je, kao i ličnost, isuviše komplikovana celina da bi mogla da se definiše samo jednim brojem. Inteligencija je funkcija i drugih faktora, a ne samo intelektualne sposobnosti. Da je ovo tačno znamo iz prakse, jer se osobe koje imaju isti IQ mogu znatno razlikovati. Drugi faktori - motivacija, emocionalna stabilnost, upornost, nisu uvek merljivi, niti ih je uvek jednostavno jasno izdvojiti, ali se moraju uzeti u obzir u konkretnim situacijama.
Kod većine testova kao donja granica tzv. prosečne inteligencije uzima se IQ=90, a ukupan broj prosečno inteligentnih u populaciji se kreće oko 50%. Procentni udeo bistrih je 13, 60, superiornih 2, 14, a veoma superiornih 0, 13 %.".

Izvor
Let me ask you something. If someone prays for patience, you think God gives them patience? Or does he give them the opportunity to be patient? If he prayed for courage, does God give him courage, or does he give him opportunities to be courageous? If someone prayed for the family to be closer, do you think God zaps them with warm fuzzy feelings, or does he give them opportunities to love each other?
 

*

Van mreže Šmišonja

  • *****
    Počasni član
  • 2 697
  • Zahvaljeno: 7 puta
  • 19
  • Pol: Žensko
  • Never Born, or Died. Only Visited This Planet...
    • Facebook
    • Twitter
    • Google+
    • Instagram
    • Badoo
Odg: Šta bi svaka (buduća) mama trebala da zna?
« Odgovor #17 poslato: 12:51:58, 16.Mar.2010. »
Dečji snovi
 
Snovi su u drevnim kulturama tumačeni kao poruke bogova. U savremenom dobu, njihovo tumačenje je čak dostiglo naučni nivo, mada i dalje ostaju svojevrsna zagonetka. San je, u stvari, izraz našeg nesvesnog. Ta poruka nesvesnog u čovekovom biću podstiče na razmišljanje tumače snova, a neretko uznemirava one koji sanjaju.
 
Dok neki ljudi ne pamte snove, drugi ih se danima sećaju. Ukoliko su neobičnog sadržaja, snovi mogu da izazovu nelagodnost, kao predskazanje loših događanja u životu. Ali, ako su lepršavi i laki, mogu da probude lepa osećanja u čoveku.
Dobar deo spavanja protiče bez snova, a san je ono što pri spavanju «vidimo». To su vizuelne, auditivne predstave, slike koje se ređaju kao u nekom filmu.
 
Ispunjenje želje kroz san
Prof. dr Žarko Trebješanin, psiholog, kaže da su snovi odraslih puni simbolike i da se prilično često dešava da imaju neobičnu konstrukciju. Za razliku od njih, dečji snovi su konkretni, jasni, razumljivi, logični...
- Suština dečjeg sna je ispunjenje neke želje koja u stvarnosti  nije bila realizovana. Na primer, dete kojem roditelji nisu dozvolili da zimi ode na sankanje, ili da se leti kupa u bazenu i  jede sladoled, kroz san ostvaruje te svoje želje. Ako nije moglo da se kupa, ono će sanjati da to čini u moru ili bazenu. Ako su mu zabranjeni slatkiši, dete će ih jesti u snu. Tako će na jedan imaginaran način da zadovolji svoje potrebe i želje.
 
Snovi bez cenzure
Naš sagovornik, profesor Trebješanin, ukazuje na činjenicu da dečji snovi nemaju cenzuru.
- Dete slobodno može da sanja ono što želi, dok odrastao čovek ne može da sanja otvoreno svoje želje, jer su one često agresivne, pa samim tim i skrivene, kontrolisane. Zato su snovi  odraslih složeni. Deca svoje želje kazuju otvoreno, ne skrivajući ih, pa ih i sanjaju na otvoren način, bez simbolike. Utoliko je važnost dečjih snova veća, jer kroz njih najbolje može da se pronikne u suštinu sna.
 
Usložnjavanje snova
Osim neostvarenih želja, dečji snovi sadrže i druga događanja iz realnog života: susrete, likove, strahove, brige. Neka istraživanja pokazuju da deca sanjaju kućne ljubimce, junake crtanih filmova, likove iz mašte. Sadržaj snova se menja sa uzrastom i životnim iskustvom deteta. Prema pojedinim  tumačenjima, u snovima dece do četvrte godine je najčešće prisutan lik majke ili kućni ljubimac. Kasnije se junaci njihovih snova umnožavaju, a slike i događanja u njima postaju sve složeniji. Devetogodišnjaci, na primer, sebe u snovima često vide kao superjunake koji postižu uspehe za kakvim teže u životu, a još uvek su nemoćni da ih ostvare.
 
Lepo kao u snu
Kada se kaže da je nešto bilo lepo kao u snu, ili da su se ostvarili naši snovi, upravo se misli na dečje snove, jer su samo oni otvoreno ispunjenje neostvarenih želja.
- Prvi snovi kod dece bi mogli da se otkriju pomoću nekih posebnih instrumenata, ali oni mogu i da se «vide». To je ono stanje u toku spavanja kada se očne jabučice brzo kreću. Ti brzi pokreti sklopljenijh očiju pokazuju da je san u toku. To je takozvana REM faza, pouzdan znak da je san u toku. Svako koga tada probudite, setiće se da je sanjao i može da vam ispriča svoj san.                             
 
Najbolji čuvar spavanja
Osvrćući se na Frojdovo tumačenje snova, profesor ističe da je san najbolji čuvar spavanja.
- Tako, na primer, ako je dete gladno, ono će sanjati da jede, ako je žedno, sanjaće da se napilo vode i da je utolilo žeđ. Zadovoljavajući  svoje potrebe snovima, sačuvaće se i njegovo spavanje.
 
Dobro je prepričati san
Sadržaj snova, koji sa odrastanjem postaje sve bogatiji, upućuje i na promene koje se odigravaju u svesti mališana. Snovi mogu da budu ključ za dušu, kažu psiholozi. Takvo gledanje na njih je razlog što jedan broj stručnjaka smatra da mame i tate treba dobro da saslušaju dete dok im prepričava svoj san, jer je i to način da se prodre u njegov maštoviti svet.

Izvor
Let me ask you something. If someone prays for patience, you think God gives them patience? Or does he give them the opportunity to be patient? If he prayed for courage, does God give him courage, or does he give him opportunities to be courageous? If someone prayed for the family to be closer, do you think God zaps them with warm fuzzy feelings, or does he give them opportunities to love each other?
 

*

Van mreže Šmišonja

  • *****
    Počasni član
  • 2 697
  • Zahvaljeno: 7 puta
  • 19
  • Pol: Žensko
  • Never Born, or Died. Only Visited This Planet...
    • Facebook
    • Twitter
    • Google+
    • Instagram
    • Badoo
Odg: Šta bi svaka (buduća) mama trebala da zna?
« Odgovor #18 poslato: 12:53:20, 16.Mar.2010. »
♪♪ Uticaj muzike na decu ♫ ♫
 
Muzika pomaže deci da se razviju, da shvate svet koji ih okružuje, ali i da iskažu svoja lična iskustva. Pošto je muzika integralni deo kuluture, detetu je lakše da uz njenu pomoću razume sebe i svoj odnos sa drugima, kao i da uspostavi vezu između doma, škole i okoline. Najnovija istraživanja otkrivaju sve jači uticaj muzike, a naročito ističu značaj učenja muzike za decu.
 
Muzika se najčešće vezuje za uživanje i zadovoljstvo. Međutim, njena edukativna uloga je veoma značajna, s obzirom da podsticajno deluje na sveukupan razvoj deteta. Najnovija istraživanja to potvrđuju i ističu njen sveprožimajući karakter. Naučnici su otkrili da su strukture, koje čine muziku, identične onim na osnovu kojih funkcioniše ljudski mozak. Dalje studije su dokazale da se čovek rađa sa urođenom muzikalnošću i da muzika utiče na naše mišljenje i ponašanje. Najveću moć muzika pokazuje u svom uticaju na proces učenja, razvoj mozga i organizacionih osobina, kao i na celokupni nervni sistem. U isto vreme, muzikom se iskazuje naša emocionalna priroda. U svakom slučaju, ona ima esencijalni značaj za čovekov život, jer ima tu moć da drugima predstavi ko smo mi, u stvari.
 
Muzika pomaže razvoju govora
Muzika pomaže razvoju govora. Veoma je značajno shvatiti da je sa uvođenjem muzike u život deteta potrebno početi što ranije, kako bi ono naučilo da voli i ceni klasičnu muziku. Od trenutka kada se beba začne u stomaku, pa sve do srednje škole - uloga roditelja, ma koliko oni bili muzikalni, sastoji se u neprestanom predstavljanju klasične muzike svojoj deci, pomoću raznovrsnih aktivnosti koje stimulišu njihovo učenje. Fetus je u stanju da čuje zvukove već u 20. nedelji starosti. Ukoliko mu se redovno omogućava da sluša muziku, imaće sposobnost da ranije i lakše razvije složenije jezičke stukture. «Mamine pesmice» ili ritmični muzički žargon koji majka koristi u komunikaciji sa bebom, pomaže bebi da razvije govor.
Predškolska deca u «školicama» koriste razne ritmičke instrumente, pevaju pesmice, marširaju uz muziku... zahvaljujući čemu se usavršava njihova koordinacija pokreta, osećaj za ritam, memorija, kao i sposobnost slušanja.
Kada deca krenu u školu, najvažniji zadatak koji se pred njih postavlja jeste da nauče da čitaju. Korišćenjem muzike, ovaj posao će biti učinjen znatno lakšim. Učeći ritmične pesmice, koristeći ritmičke instrumente i igrajući muzičke igrice - deca uče sklopove koje formiraju zvukovi i ritam. Lakše prepoznaju samoglasnike i dele reči na slogove, što će im kasnije biti od velike pomoći kada budu učila da čitaju.
 
Lakše se uči matematika
Pomoću muzike je lakše učiti matematiku! Kada deca uče ritam, ona u isto vreme uče deljenje, razlomke i proporcije. Ovo su rezultati najnovijih istraživanja sprovedenih na kalifornijskom Univerzitetu Irvin, koja su se bavila sedmogodišnjom decom.
Neuromuzikologija, ili kako muzika deluje na mozak, naučna je disciplina koja se ubrzano razvija poslednjih godina. Naučnici su došli do otkrića da muzika trenira mozak za više nivoe razmišljanja. Prema pomenutom istraživanju, muzika takođe podstiče razvoj vremensko-prostornog rezonovanja, koje se koristi prilikom učenja viših formi matematike i nauke.
 
Razvija se intelekt
Muzika utiče na mozak i na druge načine. Zbog svojih kompleksnih struktura koje se ponavljaju, ona povezuje i razvija motorni sistem mozga, razvija čulo vida i sluha, snaži koordinaciju, koncentraciju i memoriju. Istraživanja su pokazala da studenti koji slušaju klasičnu muziku dok uče, lakše «upijaju», zadržavaju i reprodukuju sadržaje od onih koji uče u tišini. Današnji naučnici su u situaciji da, kao nikada do sada, protumače na koji način mozak funkcioniše. Oni znaju da bogato iskustvo stvara «bogat mozak», kao i da beba dolazi na svet pripremljena za prihvatanje različitih stimulacija. Ova činjenica izbacuje u prvi plan ulogu roditelja, koji treba da svom detetu omogući brojna, svakodnevna i obogaćujuća iskustva, koja će podstaći  razvoj detetovog mozga.
Osim što je izuzetan doživljaj, muzikom roditelji mogu da podstaknu intelektualni razvoj svog deteta, uvećaju njegov kapacitet za učenje i na divan način obogate njihov život.
 
Podstiče druželjubivost
Muzika podstiče socijalne veštine kod deteta. Deca koja se bave muzikom, razvijaju viši nivo socijalne kohezije i lakše im je da razumeju sebe i druge. Emocionalni aspekt muzičke aktivnosti takođe podstiče razvoj jedne veoma važne socijalne veštine kao što je empatija (saosećanje sa drugima).
Većina učitelja će vam reći da muzikom dete na lakši način izražava svoje unutrašnje emocije, kao i da uz njenu pomoć lakše razvija samopouzdanje. Kao jedan vid nejezičkog izražavanja, muzika je u stanju da prenese kompleksnost emocija, i na taj način - posebno stidljivom ili plašljivom detetu, kome je teško da komunicira govorom, pomogne da se izrazi.
 
Razvoj muzikalnosti kod deteta
1. Pre rođenja
Plod je u 20. nedelji nakon začeća u stanju da čuje zvuke.
 
Šta vi možete da uradite?
Pevajte i svirajte svojoj nerođenoj bebi.
 
2. Od rođenja do 18 meseci
-Od začeća pa do 18. meseca beba se ubrzano razvija, a njena reakcija na muziku je od ogromnog značaja za njen sveukupni razvoj.
-Neposredno nakon rođenja, bebe mogu da čuju visoke tonove i da budu umirene niskim. Takođe su u stanju da lociraju zvuk ispred sebe. Trgnuće se ukoliko čuju iznenadan, jak zvuk.
-Sa četiri nedelje, više će im odgovarati visoki tonovi i počeće da reaguju na vaš glas. Počeće da razlikuju da li zvuk dolazi spreda ili otpozadi.
-U trećem mesecu, aktivno odgovaraju na muziku - tako što, na primer, počinju da se ljuljaju ili se okreću prema izvoru zvuka i počinju da pevaju samoglasnike, poput: «Aaaa», «Eeee» i «Oooo».
-U dvadesetoj nedelji, počinju da prepoznaju glasove i odgovaraju drugačije na one koji su im nepoznati.
-Kada napuni 28 nedelja, dete je u stanju da se okreće prema zvuku koji dolazi odozgo i odozdo, kao i da prepoznaje pesmice.
-Sa šest nedelja, počinju da imitiraju zvukove, poput: «Bu!»,  «La!»
-Sa devet meseci, reaguju na poznate pesmice.
-Njihovo pevanje može da prati poznatu melodiju.
-U uzrastu od godinu dana, bebe gube sposobnost da čuju visoke zvukove, ali počinju da otkrivaju muzičke ritmove i da same proizvode zvukove - lupkajući predmetima koji su oko njih.
-Neke bebe izgovore prve reči već u osmom mesecu. Mnoge počinju da pričaju u periodu oko 18. meseca, dok je nekim bebama potrebno i malo duže vremena. Ukoliko pevate sa vašom bebom, možete znatno da ubrzate ovaj proces.
 
Šta vi možete da uradite?
-Učinite da muzika postane deo bebine svakodnevice.
-Kada beba pravi zvukove, odgovorite joj na isti način.
-Uhvatite bebine ručice i pljeskajte na ritam neke jednostavne pesmice.
-Pevajte i plešite zajedno.
-Bebe vole ponavljanje. Pevajte njenu omiljenu pesmicu nebrojeno puta.
 
3. Od 18 meseci do tri godine
-Sa osamnaest meseci, vaše dete je u stanju da odgovara na muziku na koordinisan način.
-Jezičke sposobnosti se dalje razvijaju kroz pesmice i imitiranje.
-Pokretima i odgovaranjem na muziku, podstiče se razvoj memorije i koordinacije ruke-oči.
-Deca su naučila da naprave razliku između glasno i tiho, brzo i sporo.
-Postaju svesna ritmova u muzici i različitih ritmova.
-Uče reči jednostavnih pesmica i razvijaju koordinaciju potrebnu za sviranje jednostavnih instrumenata kao što su bubnjevi ili zvončići.
-Shvataju kako da sarađuju sa drugom decom.
 
Šta vi možete da uradite?
-Pevajte zajedno jednostavne, ritmične pesmice. Pesme o životinjama i predmetima mogu pomoći deci da izgrade vokabular (rečnik).
-Kombinujte pesmu i pokrete.
-Pronađite muziku za različita raspoloženja.
-Počnite sa upotrebom jednostavnih instrumenata kao što su bubnjevi, zvečke i zvončići. Zatim pređite na ksilofon i dečji klavir ili klavijaturu.
-Naučite dete da sluša muziku tako što ćete odvojiti vreme kada ćete zajedno da slušate muziku.
 
4. Od tri do pet godina
-Dete postaje svesnije ritma i visine glasa.
-Mališani počinju da uče složenije pesmice, s obzirom da im se vokabular proširuje, a vokalne mogućnosti razvijaju.
-Mogu da izvode sofisticiranije pokrete uz muziku.
- Uživaju u plesu i istražuju nove zvukove i instrumente.
 
Šta vi možete da uradite?
-Pružite detetu širok spektar muzičkih iskustava: neka sluša ulične svirače, vodite ga na muzičke događaje, predstave...
-Insistirajte na ponavljanju, jer deca obožavaju da svaki put iznova čuju svoju omiljenu pesmicu.
-Obezbedite im da imaju samostalan pristup muzičkim instrumentima i omiljenim CD-ovima, kako bi mogla sama da ih odaberu.
 
5. Od pet do sedam godina
-Dete razvija i proširuje svoje glasovne mogućnosti.
-Razvija muzičko pamćenje ponavljanjem pesmica i šablona i počinje da shvata jednostavne muzičke koncepcije.
-Deca su u stanju da sviraju jednostavne perkusionističke instrumente (udaraljke). Ukoliko im se pruži prilika, u stanju su da izvedu jednostavne pesmice na instrumentima kao što su klavijature ili ksilofon.
-Kod neke dece će se razviti pasija za popularnu muziku, mada se kod neke to možda desilo i ranije.
-Ovo je veoma važno doba, kada je potrebno podsticati dete, s obzirom da u ovom periodu mnoga deca, a naročito dečaci - «prestaju» da pevaju i često se događa da odbijaju da nastave sa sviranjem muzičkog instrumenta.
 
Šta vi možete da uradite?
-Obezbedite detetu jednostavne perkusionističke instrumente.
-Probajte da zajedno komponujete jednostavne pesmice.
-Upoznajte mališana sa muzikom iz različitih vremenskih epoha i kultura.
-Bavite se muzikom koristeći i kompjuter.
 
6. Od sedam do jedanaest godina
-U ovom uzrastu, dete već počinje da svira i komponuje sa većom sigurnošću.
-Kod mnogih mališana može da se javi želja za sviranjem nekog instrumenta.
-Upoznaju se sa kompjuterima i otkrivaju tehnologiju stvaranja muzike.
-Razvija se njihov muzički ukus.
-Uče da improvizuju.
-Počinju da diskutuju i vrednuju muziku.
 
Šta vi možete da uradite?
-Motivišite dete da učestvuje u horskom pevanju u školi.
-Ohrabrite ga da na muziku reaguje pokretima, verbalno je komentariše, ili je kombinuje sa nekom drugom umetnošću.
-Komentarišite zajedno njegov rad i uputite ga kako da uradi ispravke.
-Upoznajte ga sa prvim pojmovima vezanim za notne zapise.
-Omogućite mu da svoju umešnost pokaže pred publikom.
 
7. Od 11 do 14 godina
-Dete proživljava fizičke promene koje sobom nosi pubertet i adolescencija.
-Od 11. godine, dečacima počinje da se menja glas, a devojčicama da se produbljuje. Ovo može da varira, pa kod neke dece može da se javi mnogo kasnije.
-Deca mogu početi sa sviranjem instrumenta, ili čak da počnu sa sviranjem još jednog.
-Počinju da razvijaju vokalne tehnike i vokalno izražavanje.
-Uče da razmišljaju mnogo kritičnije i analitičnije o muzici.
-Mogu početi da razmišljaju o muzičkoj karijeri.
-Počinju da razvijaju lični muzički identitet.
-Mogu razviti pasiju za muzičkim izazovima.
 
Šta vi možete da uradite?
-Upoznajte dete sa različitim muzičkim stilovima, s obzirom da u ovom periodu ono mnogo bolje razume muzičke strukture i procese.
-Aktivno istražujte različite muzičke žanrove, stilove i tradicije.
-Ohrabrite ga da o muzici razmišlja kritički i analitički.
-Omogućite mu da radi individualno i u grupama, kako bi postalo svesno da postoje različiti načini pravljenja muzike.
 
8. Od 14 do 16 godina
-Dete može početi ozbiljnije da razmišlja o svom muzičkom obrazovanju.
-Može ozbiljno da razmatra svoju muzičku karijeru.
-Ukoliko se to još nije dogodilo, dečacima počinje da se menja glas, a devojcicama da se produbljuje. Ovo varira od deteta do deteta.
-Deca uče da artikulišu svoje poglede na muziku i da potvrđuju svoju pasioniranost.
-Javljaju se odluke o sviranju određenog instumenta, ili počinje sviranje drugog instrumenta.
 
Šta vi možete da uradite?
-Trudite se da kod deteta izgradite dugoročni interes za muziku.
-Razmotrite sa detetom njegov interes da nastavi muzičko obrazovanje.
-Pre nego što donesete odluku o nekom ozbiljnijem bavljenju muzikom, procenite detetove sposobnosti kada je u pitanju izvođenje, komponovanje i vrednovanje muzike.
 
9. Šesnaest godina
-Vaše dete može ozbiljno početi da razmišlja o studiranju muzike.
-Deca mogu da naprave prve korake ka muzičkoj karijeri.
 
Šta vi možete da uradite?
-Postoji mnogo mogućnosti ukoliko je vaše dete odlučilo da se bavi muzikom. Spektar je širok: od sviranja, do muzičkog novinarstva. Pribavite detaljne informacije i sa detetom prodiskutujte o svim opcijama.
 
Bojana Jovanović   Izvor
Let me ask you something. If someone prays for patience, you think God gives them patience? Or does he give them the opportunity to be patient? If he prayed for courage, does God give him courage, or does he give him opportunities to be courageous? If someone prayed for the family to be closer, do you think God zaps them with warm fuzzy feelings, or does he give them opportunities to love each other?
 

*

Van mreže Šmišonja

  • *****
    Počasni član
  • 2 697
  • Zahvaljeno: 7 puta
  • 19
  • Pol: Žensko
  • Never Born, or Died. Only Visited This Planet...
    • Facebook
    • Twitter
    • Google+
    • Instagram
    • Badoo
Odg: Šta bi svaka (buduća) mama trebala da zna?
« Odgovor #19 poslato: 12:54:25, 16.Mar.2010. »
♪♪ Vaše dete u svetu muzike ♪ ♪
 
Slučaj je hteo da vi niste imali iskustva sa muzičkim školovanjem, a želeli biste da vašem detetu ipak pružite tu mogućnost. I, naravno, da saznate kako se i kada počinje, koje su «koristi» od bavljenja muzikom, i kakve su opcije moguće u okviru našeg sistema muzičkog obrazovanja.

Zašto je bavljenje muzikom važno za dete?
*Muzika ima ogroman značaj za razvoj vašeg deteta. Razvijanjem muzičkih sposobnosti, kod njega se uvećava niz posebnih sposobnosti, od kojih će imati puno koristi kako u detinjstvu, tako i kasnije tokom života. Sluh, vid, verbalno izražavanje, sposobnost čitanja, učenje stranih jezika, matematičke i kreativna sposobnost, socijalna prilagodljivost... samo su neke od sposobnosti koje muzičari izvanredno razvijaju.

*Muzika u potpunosti angažuje mozak. Obe hemisfere su aktivne kada dete uči da svira, što pospešuje mališanove intelektualne sposobnosti,  naročito domen apstraktnog mišljenja. Ona utiče na psihički i fizički razvoj, a ulazeći u svet muzike dete počinje aktivno da razvija estetsko rasuđivanje i odnos prema umetnosti uopšte.

*Muzika ima sposobnost da uvežbava mozak za kompleksnije razmišljanje, ono koje uključuje rešavanje nekog problema, rasuđivanje, analiziranje, uočavanje sličnosti i razlika. Slušanjem klasične muzike se poboljšavaju pamćenje i koncentracija, a učenjem sviranja nekog instrumenta se razvija prostorno-vremensko rasuđivanje. Psiholozi su dokazali da deca koja se u predškolskom uzrastu konstantno bave muzičkim aktivnostima - upadljivo brže i sa većom tačnošću savlađuju probleme u igrama kao što su slagalice ili lego kocke. Uz dobro prostorno-vremensko rasuđivanje uživaju u šahu, matematici, shvataju razmere i proporcije, i bolje se snalaze u prirodnim naukama od druge dece.

*Muzikom se, što je naročito važno, podstiču kreativnost i mašta, a mališani koji sviraju neki instrument razmišljaju «bistrije» i kritički. Za povučenu decu, sa problemom ostvarivanja socijalnog kontakta,  muzička aktivnost može da se koristi kao terapija, jer omogućava detetu da se izrazi, da se kroz pesmu i igru uklopi u društvo i razvije osećanje kolektivnog duha.

Kada je pravi trenutak da se počne?
*Najvažnije je da dete samo pokaže bar malo interesovanja i volje da se bavi muzikom, što u nekim slučajevima može da se ispolji  vrlo rano. Ukoliko ne želite da časovi instrumenta postanu samo jedna od dosadnih obaveza, najbolje je da to bude više detetova nego vaša želja, a da svoje eventualne snove o njegovoj svetskoj karijeri poput Stefana Milenkovića - zadržite ipak za sebe.

*Period od druge do sedme godine se u psihologiji smatra stadijumom kada se mnogo bolji rezultati učenja postižu imitacijom (podražavanjem) i aktivnim učešćem, nego prenošenjem sirovih podataka. U ovom stadijumu, dete nailazi na poteškoće pri usvajanju komplikovane muzičke terminologije i razumevanju pojmova kao što su visina i trajanje tona, dinamika i tempo. Za ozbiljno učenje, dete bi trebalo da zna slova, poželjno je i latinična, kao i da broji. Takođe, moralo bi da bude u stanju da sedi mirno bar dvadesetak minuta do pola sata, koliko traju početni časovi. Imajte u vidu i to da, što je dete mlađe - to ćete vi morati više da učestvujete u učenju. Od eventualnog prisustva na časovima, do pomoći pri vežbanju kod kuće.

Kako se počinje sa učenjem muzike?
*Muziku će, naravno, vaše dete da upozna i zavoli i u okviru mnogih uobičajenih dečjih aktivnosti - kroz pevanje pesmica i đuskanje u vrtiću, uz televizijski program, na dečjim rođendanima... Međutim, pravi ozbiljan i planski ulazak u svet muzike, i zaista aktivno bavljenje muzikom - moguće je tek uz organizovano, kontinuirano učenje sviranja na nekom muzičkom instrumentu. Od tog trenutka, dodir vašeg deteta sa muzikom više nije prepušten slučajnim okolnostima. Dete se muzici posvećuje svesno, voljno, redovno, sa određenim ciljem i očekivanim rezultatom.

*U okviru muzičkih škola postoje i tzv. muzička zabavišta, u koja mogu da se upišu deca od pet do sedam godina, i koja funkcionišu kao neka vrsta pripreme za polaganje prijemnog ispita i ulazak u muzičku školu - kroz učenje dečjih pesmica, brojalica, igara, slušanje muzike i likovno predstavljanje muzičkih doživljaja.

*Veoma je važno da znate da visinu i kvalitet muzičkih sposobnosti vašeg deteta može na pravi način da oceni samo stručnjak - muzički pedagog. Zato nikako ne biste smeli sami, olako da procenjujete vašeg mališana, jer te ocene i te kako mogu da utiču na njegovu budućnost, ali i samopouzdanje. Jedini kriterijumi od kojih vi kao roditelj treba da pođete jesu zainteresovanost i želja vašeg deteta da uči da svira, kao i postojanje odgovarajućih uslova u porodici - prostora za vežbanje, razumevanja ukućana i spremnosti da pomognu kada je potrebno. Srećom, finansijski zahtevi za početak nisu «neizdrživi» - školarina u muzičkim školama je prilagođena prosečnoj platežnoj sposobnosti roditelja, a o nabavci instrumenta (koji jesu vrlo skupi) ne morate da razmišljate u početnim godinama učenja - mnogi uspešni pijanisti su čak završili fakultet bez sopstvenog instrumenta.

*Važno je i da se dete na vreme, uz vašu pomoć, odluči za određeni instrument. Vrlo je verovatno da posle prijavljivanja za prijemni ispit neće moći da menja odluku, jer decu ispituje posebna komisija za svaki odsek. Tako će, na primer, za flautu to da budu nastavnici flaute, koji imaju specifične kriterijume, a koji ne moraju da se poklapaju sa kriterijumima nastavnika violine ili klavira.

*Ukoliko dete ne bude odmah primljeno, to ne znači da treba da odustane i zaboravi na muziku. Muzičke sposobnosti se konstantno razvijaju i menjaju, a nekada se dešava da i muzički nadareno dete jednostavno nije psihički dovoljno zrelo da pokaže prave sposobnosti onda kada se to traži. Možda će se stideti, možda će biti zbunjeno i neće dobro razumeti pitanja, što je signal da još treba sačekati. Zato ne oklevajte da ponovo pokušate naredne godine. Razgovarajte sa nekim muzičkim pedagogom - moguće je da bi, u zavisnosti od konkretnih predispozicija, vaše dete lakše bilo primljeno na neki drugi odsek (instrument), pa je i to stvar o kojoj bi u međuvremenu trebalo da razmislite.

Izvor
Let me ask you something. If someone prays for patience, you think God gives them patience? Or does he give them the opportunity to be patient? If he prayed for courage, does God give him courage, or does he give him opportunities to be courageous? If someone prayed for the family to be closer, do you think God zaps them with warm fuzzy feelings, or does he give them opportunities to love each other?
 


Stranice: « 1 2 3 4 5 »

 

Brzi odgovor Vam omogućava da pošaljete poruku bez učitavanja nove stranice.

Upozorenje: u ovoj temi nije pisano već više od 365 dana.
Ukoliko niste sigurni da želite da odgovorite, razmislite o pokretanju nove teme.


Maksimum znakova 20000; preostalih znakova: 20000

Related Topics

  Naslov teme / Započeo Odgovora Najnovije:
2 Odgovora
1016 Pregleda
Najnovije: 17:40:14, 25.Sep.2014.
Miloš Mi.
1 Odgovora
1297 Pregleda
Najnovije: 00:40:06, 27.Dec.2017.
Paradoks
1 Odgovora
1451 Pregleda
Najnovije: 15:41:56, 01.Jan.2017.
Miloš Mi.