Anoreksija je bolest modernog društva koja se javlja najčešće u mladoj ženskoj populaciji, uz opsesivnu potrebu za smanjenjem fizičke težine.Anoreksija je psihičko oboljenje praćeno i psihičkim i telesnim propadanjem, do depresije i kaheksije. O anoreksiji govorimo onda kada je gubitak telesne težine veći od 20 do 25 odsto. Dva su tipa anoreksije: restriktivna anoreksija sa sve manjim unošenjem hrane i tip anoreksije sa čišćenjem, praćen povraćanjem, upotrebom diuretika i laksativa. U oba slučaja cilj je isti: sprečavanje dobijanja na težini.
Kako se prepoznaje anoreksijaSimptomatologiju bolesti čini strah od hrane, opsesivna potreba za održanjem niske telesne težine i poremećaj telesne šeme. Adolescencija nosi problem telesnih promena i problem prihvatanja izmenjenog tela.
Anoreksija je simptom ili način odbijanja da se prihvati novo telo, otpor odrastanju. Anoreksija nije samouništenje, ona je apel za pomoć, apel da se bude primećen i prihvaćen.Anoreksiju karakterišu postojanje gladi i apetita, ali i njihovo nepriznavanje.
Dok težina pada, narasta osećanje moći i samokontrole. Oni su pronašli način postizanja sigurnosti i uspešnosti, jer se inače radi o izrazito osetljivim, pasivnim i nesigurnim mladim osobama, koje veoma teško saopštavaju osećanja.
Porodice anoreksičnih osoba se često opisuju kao umrežene, prezaštićujuće, sa težnjom ka izbegavanju konflikata i stvaranju koalicije sa pacijentom od strane jednog ili drugog roditelja. Odgovornost članova porodice i granice među njima su neodređene i slabe. Članovi porodice anoreksične osobe nameću veliku odgovornost jedni drugima, ali se i međusobno prezaštićuju. Često se navodi da su očevi anorektičnih ćerki distancirani i izolovani od ostatka porodičnog sistema.
Kada želja za vitkošću postane opsesija i nastane strah od hrane, a gladovanje dovodi do osećanja moći, onda dijeta prelazi u anoreksiju, moć u krivicu, radost u tugu. Tada pate i oni i porodica, uz konfuziju odnosa, trpljenja i agresije.
Lecenje bolestiLečenje anoreksije zahteva uključenje tima lekara, a terapija podrazumeva strogu kontrolu ishrane, upotrebu medikamenata poput neuroleptika i antidepresiva i paralelnu primenu psihoterapije uz učešće cele porodice.U normalan život se vrati samo 50% odolelih, a 10% anoreksičara završi sa smrtnim ishodom. Ostatak obolelih prelazi u hroničnu depresiju koja nije opasna po život, ali se i dalje mora kontrolisati.
Posledice bolestiPosledice anoreksije su problemi rada srca, slabljenje srčanog mišića, smanjuje se čak i intelektualna sposobnost zbog nepravilne i nedovoljno hranjive ishrane, dolazi do snižavanja krvnog pritiska, nesvestice, snižene telesne temperature, kosa i nokti postaju lomljivi, kosa pojačano opada, koža je suva, kosti su sklone prelomima, dolazi do anemije... Kod devojaka je karakterističan i gubitak menstruacije a kod muškaraca se smanjuje libido. Poremećaji rada srca usled nedostatka kalijuma koji mogu dovesti i do smrti. Poremećaj enzima dovodi do masne degeneracije jetre, zapaljenja pankreasa, gastritisa, čira...

