Mentalna anoreksija je psihički poremećaj u kojem mlade osobe u strahu od debljine smanjuju sve više unos hrane i dolaze do teške telesne iscrpljenosti i stvarne životne ugroženosti, gde je T.T. 25 % manja od standardne. Javlja se u periodu adolescencije, kada telo postaje oružje dokazivanja, poligon ispoljavanja intrapsihičkog života. Anoreksija mentalis kao proizvod mnogobrojnih predhodujućih faktora, postaje u jednom trenutku nesretno rešenje kontrole sopstvenog života.
Psihološki faktori
Adolescencija je period u odrastanju koji se završava formiranjem identiteta. Identitet je doživljaj sebe, doživljaj sopstvene ličnosti (koncept o sebi), doživljaj lične istovetnosti, i kontinuiteta osećanja, životnih ciljeva i namera. Identitet je odgovor na pitanje: 1. ko sam, 2. odakle dolazim, 3. gde idem.
U adolescenciji prateća pojava je dismorfofobija, koja dobija na značaju ukoliko je prethodujući period bio traumatičan, te osoba nije razvila adekvatne odbrane za prevazilaženje neprijatnih situacija.
Dismorfofobija - preokupacija imaginarnim ili minornim fizičkim nedostatkom. Prati je:
• Anksioznost
• Skrivenost
• Opsesevne misli
• Kompulsivno proveravanje
• Prikrivanje defekta
• Doterivanje
• Upoređivanje
• Ideje odnosa
• Odbijanje od škole
• Socijalna disfunkcija
• Depresija
• Suicidalnost
• Dermatološko lečenje
• Plastična hirurugija
• Sopstvena korekcija
Telo je poligon manevrisanja enterijernih zbivanja. Telesne promene iniciraju psihička dešavanja i izmenjeno telo traži novu poziciju i status. Preplavljujuća osećanja kod mlade osobe postaju pretnja integritetu i gubitku kontrole. Telesni identitet zauzima centralnu poziciju i okosnicu dalje gradnje identiteta, te preuzimnjem kontrole nad njim dobija se iluzioni doživljaj kontrole nad samim sobom.
Poremećaj potpuno obuzima osobu
Oboleli svoj anorektični simptom uklapa u svoj životni koncept, te mu daje privid potpune kontrole. Oni uvežbavaju kontrolu oko toga šta sebi dopuštaju da jedu, zatim koliko im je sna potrebno, koliko vežbanja dnevno. Za njih je karakterističan i opsesivni način učenja sa neprestanim ponavljanjem gradiva, težnja perfekcionizmu, a sa stalnom sumnjom da nisu dovoljno dobro naučili.
Anorektičar je pun samokritike, stalno se iscrpljuje raznim telesnim iznurivanjima što mu ne pada teško. Izgladnjavanje ga čini odmornim. Međutim, postoje granice telesnog iscrpljivanja koje vode obolelog konačno u inkopatibilnost sa životom i neophodnost medicinske pomoći. Tu počinje klupko da se odmotava, veoma sporo i teško. Javljaju se brojni telesni simptomi: amenoreja, gubitak kose, sniženje telesne temperature, nizak krvni pritisak, loša cirkulacija, hipotermija, suva kosa, slabi nokti, nesanica. Fatalna posledica je smrt, koja se pravo vremenskim lečenjem sprečava.
izvor