Institut predbracnog ugovora postoji kako bi se dodatno zastitio interes svakog pojedinca koji stupa u brak. Ulaskom u brak, bez obzira sto je to zajednica zivota dvoje ljudi, mi ne gubimo svoju individualnost i sopstveni interes ( ma koliko ovo sad zvucalo egocentricno ).
Porodicni zakon je dosta sirok jer priroda braka i porodice kao intimnie zajednice, same po sebi su takve da ne dozvoljavaju drzavi tj. zakonodavcu da konkretnije rjesava neka pitanja ( jer bi se to tretiralo kao narusavanje privatnosti ). Zbog toga, porodicni zakoni su dosta siroki i ostavljaju dosta praznog prostora koji je ujedno pogodan i za manipulaciju! Buduci da je brak ujedno i ekonomska zajednica, a zakon rjesava samo okvirno pitanja posebne i zajednicke imovine bracnih drugova, kada dodje do diobe imovine jednog ili oba supruznika ( za zivota ili u slucaju smrti ), tu mogu nastati problemi oko podjele imovine tj. utvrdjivanja udjela svakog supruznika u zajednickoj imovini.
Upravo iz tih razloga potreban je predbracni ugovor kako bi se na konkretniji nacin definisali pojmovi posebne i zajednicke imovine ( kako se ne bi desilo da se jedan od supruznika neosnovano obogati na racun drugog).
Mozda na prvi pogled djeluje da je ovaj ugovor bitan za one bracne drugove medju kojima postoji bitna nesrazmjera u licnim primanjima, ali licno smatram da je ovaj ugovor uopste koristan jer se njime moze jasno precizirati koja ce se sredtva slivati za potrebe zajednice zivota, a koja sredstva ce ostati licna vasa tj. sluziti licnim potrebama.
Ja kao pravnica, ali i nezavisno od toga, svakako bih razmislila, pa mozda i sastavila jedan takav ugovor, a sadrzina bi zavisila od toga ko je supruznik