
Zlostavljanje dece je prema savremenim koncepcijama posledica nasilja u porodici koje spada u najteže oblike traumatskog iskustva iz detinjstva sa trajnim posledicama po celokupan, posebno emocionalni, razvoj deteta. Forme zlostavljanja dece mogu biti: fizičko, emocionalno, seksualno i kombinovano. Svaka od navedenih formi zlostavljanja ima podgrupe sa ishodom koji ukazuje na neophodnost primarne prevencije, ali i adekvatnih oblika zaštite i terapije kako zlostavljene dece tako i zlostavljača. Savremeno zakonodavstvo posebno štiti zlostavljanu decu, o čemu postoje odgovarajući nacionalni i međunarodni zakonski propisi.
Iz Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ovaj članak, ili jedan njegov deo, je izvorno preuzet iz knjige Ivana Vidanovića „Rečnik socijalnog rada“ uz odobrenje autora.
A sad stav i primer iz licnog iskustva...relativno skoro su se iznad mene doselile nove komisije, porodica sa tri cerke negde srednjoskolski uzrast do prva godina faxa. Jedno lepo letnje vece shvatam ja da se desava nesto cudno. Izadjem na terasu, a tamo jedna "lepa" porodicna tuca...otac po svemu sudeci bije majku i povremeno udari i po koju cerku koja pokusa da zastiti majku. Lepo telefon u ruke, okrenem 92...javi mi se jedna ljubazna teta, ja kazem da hocu da prijavim slucaj porodicnog nasilja, teta me pita za adresu i da li je moguce uci u zgradu, objasnim joj proceduru i zahvalimo se jedna drugoj. Deset minuta kasnije stigla su kola sa cika organima, popeli se gore...i to je to.
Da li je prestao da ih tuce ne znam, ali znam da se vise ne cuje....u svakom slucaju resenje na ovaj ili onaj nacin uvek postoji.