NE RUŠI SVE MOSTOVE
Ne ruši sve mostove, možda ćeš se vratiti
nisi ptica, ni leptir, obalom što leti
kada nema mostova uzalud je čeznuti
uzalud je shvatiti, uzalud je hteti.
Ne ruši sve mostove, možda ćeš se vratiti
ostavi bar jedan, izmedju srca i mene
u samoći je lakše neshvaćeno shvatiti
Mogle bi te nazad nagnati uspomene...
I.Andrić
Moje pesme
stidljivo kucaju na tvoja vrata
da se pred tobom poklone:
hoćeš li mi otvoriti?
Moje pesme imaju
zvuk svile poput šuštanja
tvoje haljine u predvorju
Moje pesme mirišu
kao ljupki zumbul
u tvom vrtu.
Moje su pesme u boju
krvi odevene,
u boju haljine tvoje
šuštave i sjajne.
Moje najlepše pesme
blistaju,
one su kao ti!
Pred vratima stoje
da ti se poklone:
hoćeš li mi otvoriti?
Herman Hese
Ispovest
Dok krijem oči svoje uplakane snene
zbog obećanja koje tebi dadoh
radja se nova ljubav silnija od mene,
počinjem da te volim, a tu tek maločas stadoh.
U ovom času kad se iznova predajem tebi
i u samoći prebiram naše dane kroz sebe,
nesvesno počeh da govorim sebi
da ne mogu, ne mogu, ne mogu bez tebe!
Ne mogu, shvati i pomisli sam
na godine sve što život doneše
pomisli i reci u koliko dana
telo tvoje milo pokraj moga beše.
Tišina, samoća po neki ton samo
remeti mi ritam predanosti tebi i
moj život je samo kada mi je dano
da uživam tiho, beskrajno u tebi!
Haljina
Niko ne vidi na njoj tvoje ruke
kad prolazim ulicom.
Niko ne vidi tvoje prste
kada se vratim kući.
Maleno dugme je opet ušiveno
i zakopčani svi snovi visoko do vrata.
Ja ovu haljinu nežno skidam
Ja ovu haljinu pažljivo oblačim
ona za mene moć madjije ima.
Volela bih,
da tvoje ruke na njoj mogu pokazati svima.
M.Alečković
Osećam večeras,dok posmatram laste
I pupoljke rane,
Kako srce moje polagano raste,
Ko vidik u lepe nasmejane dane;
Kako s mladim biljem postaje sve veće
I lako ko krilo,
I kako mu celo jedno nebo sreće
I pakao bola ne bi dosta bilo;
Kako čezne za svim što bi život mogo
Lepog da mu dade,
I da mu ničega ne bi bilo mnogo:
Tako su velike čežnje mu i nade.
Osećam da dosad sve je bilo šala
Moga srca vrela,
Da još nikom nisam svoju ljubav dala
Koliku bih mogla i koliku htela;
Da u meni cela nežna plima
Reči nerečeni;
Da bih srce mogla poklanjati svima,
I da opet mnogo ostane ga meni
Desanka Maksimović