Sveta gora je jedan od centara pravoslavnog sveta. Nalazi se na poluostrvu Halkidiki (Egejska Makednoja)na severu Grčke, tačnije na najistočnijem od tri prsta Halkidikija – Atosu. Atos je sedište 20 pravoslavnih manastira (17 grčkih: Velika Lavra, Iviron, Dionisijat, Grigorijat, Sveti Pavle, Ksiropotam, Ksenofont, Kutlumuš, Pantokrator, Filotej, Karakala, Dohijar, Esfigmen, Simonopetra, Stavronikita i Konstamonit I po jedan bugarski Zograf, ruski Pantelejmon i srpski Hilandar. . Rumuni imaju svoj skit: Časnog Preteče na samoj litici poluostrva.)I čini autonomnu državu pod grčkim suverenitetom. Samo je monasima dozvoljeno da žive na Svetoj gori, a trenutno na njoj živi oko 2300 monaha. Grčki jezik je u opštoj upotrebi ali se govori I drugim jezicima u pojedinim manastirima. Na Svetogorsko tlo dozvoljen je pristup jedino muškim stopalima tj. monasima i muškarcima sa specijalnom dozvolom (vizom). Zanimljivo je da na Svetoj Gori ne postoji gotovo nikakva infrastruktura, putevi, vodovod i sl. Pristup je moguć jedino morskim putem...
Manastir Hilandar su podigli veliki župan Stefan Nemanja – monah i njegov sin Sava 1198. g. Najveći prosperitet manastir je doživeo u vreme kralja Milutina i cara Dušana.
U Hilandaru je očuvana najbogatija kolekcija originalnih starih rukopisa, ikona, fresaka, tako da on u današnje vreme predstavlja najznačajniju riznicu srpske srednjovekovne kulture, uopšte. U manastirskoj biblioteci, uz brojne rukopise na starosrpskom i grčkom jeziku, čuva se i 367 povelja, od kojih su 172 povelje vizantijskih careva, 154 povelje srpskih vladara, nekoliko povelja ruskih careva i moldavskih kneževa, turska dokumenta i isprave, veliki broj dragocenih arhivskih dokumenata, bakrorezne i drvorezne ploče sa kojih su otiskivane grafike u bakrorezu i drvorezu u XVIII i XIX veku. Sačuvano je i oko pet stotina ikona nastalih od XII do XIX veka.
Manastir se od 1988. godine, zajedno sa ostalih devetnaest svetogorskih manastira, nalazi na UNESKO listi svetske baštine, u sklopu spomenika srednjeg veka objedinjenih pod zaštićenom celinom Planina Atos.Manastirski kompleks je ograđen odbrambenim zidovima koji su pojačani pirgovima – kulama svetog Save i svetog Georgija, uz koje su podignuti višespratni konaci, kapele, paraklisi, bolnica i drugi objekti. Bedemi su visoki preko 30 m i u donjem delu, sem kapije, nemaju nikakvih otvora. Kelije monaha na trećem i četvrtom spratu imaju spoljašnje zidove debele preko 1,5 m. Kule su još tvrđe, mali, uzani otvori i niska i teška vrata im daju vojnički izgled. Građevine su zidane u vizantijskom stilu od tesanog kamena sa naizmeničnim redovima opeke, dok su podovi i balkoni izgrađeni od drveta...
http://www.viabalkans.com/featured/manastir-hilandar/