
Bio sam ja optimista, mislio sam da je lako osvojiti curu, prosto šarmom. Pričaju mi odavno “ono što misliš da će ti biti, biće“, pa zašto mi se onda nije desilo, bar nešto malo?
Evo od skoro... ne mogu da verujem, jedan momak moje godište isti problem imao kao ja sad, znam ga preko mojih nekih drugova, nakon mesec dana, ima 3-4 lepih devojka i spavaju sa njim, rade svašta - jer su mu ovi moj rekli forice koje svaku devojku za tili čas mogu dovesti u stanje da lako mogu biti pečene! Svakog ko zna sa curama pa i te drugove, sam pitao koja je forica amaaan ljudi mladost mi prošao u ništa!!!! Dobio odgovor da moram sam provaliti, ništa se ne može preko noći, bez deset godina ništa... Molim?!??!! A što se nekima omogućuje da se klizaju uzbrdo, samo ja moram večito preko trnja do zvezda???? Nemam odgovor!
A drugo, nije mi jasno, jedna skoro iz ženskog frizerskog salona mi rekla da sam šovinistička svinja - prišao i hteo da je upoznam! A ona i ostale tamo koje rade se čačkaju sa jednog matorog štrokavog krmaka koji je vlasnik tog salona, a on je sladak????!!!!!! Alo bre!!! Kažu ljudi, da na svetu svašta ima svašta se može, ali kada pogledam sve to sa strane malo razmislio, bre kao da sam izuzetak...bez obzira koliko se trudim, ne ide mi... ma neću je ni tražiti da gubim energiju džabe, neka mi same prilaze kao i drugim momcima (nemam ništa protiv neka mi i ružne prilaze, možda preko njih upoznam one kakve želim i napokon naučiti me nekim stvarima i uživati sa njima kao sada većina smradova), jer ovako kada priđem nekoj devojci kao da namiriše moje neiskustvo i uvek me na vešt način odbije, ali možda nekoj to ne smeta pa će mi prići... i skup tih i ostalih srаnja me dovode da izgubim volju da budem sa nekom i volju za sve drugo izgubim, i sve češće mi slaba volja za životom... umoran sam svega mi je dosta... za šta bi živeo neko ako mu život ide u propast, šta će mu više život, da se nada nemogućem?!