
E taj problem imam i ja,mada se kod mene vise plase onih imaginarnih nego stvarnih suparnika,od tolikog straha da me neko ne preotme i ne vide kada neko to stvarno pokusa
A ja,zasto bih se plasila suparnica,kome ne odgovaram slobodan je da trazi bolje.
Nekada sam se plasila,a sada me bas briga,zar time sebi da kidam zivce
Upravo tako, sve si kratko i jasno napisala. A ovaj moj mi je još i sam priznao da je njegov mozak njegov najveći neprijatelj i da protiv toga ne može

Skoro me je pitao, zašto tebi treba pola sata da prošetaš psa, a sat vremena da odeš u prodavnicu i vratiš se? Da ne svratiš malo do onog Džimija koji se loži na tebe

I tako ga uhvate lude lutke, pa počne da ljubomoriše i pravi neke sulude scenarije u svojoj glavi koji blage veze nemaju ni sa čim. Šizim od toga.
Kad nekad svratim do njega na posao, zateknem ga ispred firme kako puši sa mladom koleginicom koja izgleda predobro, i koju često pomene u priči kad nešto pričamo kući o njegovom poslu, i sad da sam ja kao on, odmah bi ja tu napravila čitavu priču u svojoj glavi i ljubomorisala, ali iskreno, nisam u tom fazonu, baš iz razloga što ti kažeš, ako mu ne odgovaram, nek traži bolje, ne držim ga na lancu
