:: MojForum.net :: > :: Talenat :: > :: Književnost :: > :: Pisci :: Tema: Aleksa Santic

[Una]

Andjeo ljubavi

Šta zvoni tako milo tihom ponoći tajnom,
Kao da rajsko čedo s usana pjesmu kreće?
Ili slavujak mali sanjivo njiha cv'jeće
S pjesmom uzdisajnom?

S talasa biserne r'jeke, na lahorovom krilu,
Šalju l' sirene bajne pozdrave čarnoj noći?
Il' zvukom frule sjetne pastirče u samoći
Draganu zove milu?

Bude li zvjezdice sjajne u plavetnom svemiru
Vječnosti neumrloj zanosne himne svoje?
Slaveći čednost tvoju, to anđ'o ljubavi poje,
I svetu grli liru.

[ZoranUE]

OJ MLADOSTI...             


Oj mladosti, slatka čašo,
    Iz koje se nektar pije!
    Oj mladosti, zlatni danci,
    Gdje nam sreća vijence vije!

Kô perivoj toplog juga
    Tebe samo cvijeće krasi;
    Ti si sveta kao što su
    Heruvimski sveti glasi.

Slatke želje, slatke nade
    Sjaju posred srca živa,
    A pod krilom zlatnog sanka
    U raju ti duša biva.

[narcisa zec]

VI...       



Vi, te vam slaba duša u moru sujete tone,
    U krugu što se čuje vaš rodoljublja glas,
Vi, te vam u malom srcu puste se želje gone
            Snivajuć slavu, čas', -

Pokaž'te vašim radom, pregnućem vašim, djelom,
    Domu, narodu svome vaš rodoljublja mar,
Stan'te na branik prava uzgorenijem čelom
            Za opštu svetu stvar.

Bacajte masku s lica, otvor'te vaše grudi
    Čistoj istini neba. Manite prazan glas
I razmetanje vaše. Budite djelom ljudi,
            I narod slaviće vas.

[Tonja]

Elegija


Zašto se meni javljaš tajno
Kada mi duša tiho sniva?
I zašto tvoje oko sjajno
Golemu tugu i jad skriva?

Zašto me kroz noć staneš zvati,
I šta ti jadno srce ište?
Ta ja ti nemam ništa dati,
O, ja sam pusto pepelište.

Sve što sam imo ja sam dao,
Nevjerno hladna ljubavi moje, -
Sve što sam svojim blagom zvao:
Mladost i oganj duše svoje.

Pa zašto meni stupaš snova,
Šta tražiš ovdje u mrtvaca?
Hladna je, hladna ruka ova
Što nekad na te ruže baca.

Pusti me! Pusti i ne mori!
Nek sam ovako trajem dane,
Sve dok mi srce ne izgori,
Sve dok mi duša ne izda'ne.

[Tonja]

OTVORILA SI DVERI


Otvorila si dveri srca i duše sjajne
I primila me u raj čiste ljubavi tvoje,
Sa mrtvih pustolina bola i tuge tajne
Povratila me k nebu, gdje rajska milja stoje.

Ne lijem suze više, niti me misô bludi
Po nebu prošlosti davne, gdje pale nade stoje.
Snova se život rađa, snova mi nebo rudi
I blista svetim žarom čarobne slike tvoje.

Kô svježi poljski vjetrić, kô bujna gorska vrela,
Sad mi se život kreće kroz bokor mirisnih ruža;
Sve što sam željno čekô, sve što mi duša htjela -
U tebi, lijepi cvijete, blaga mi sudba pruža.

Pa neka letne pjesma krilu vječnosti tajne,
U slavu onog žara u kom nam srca stoje,
Nek čuje sreću moju nebo i zvijezde sjajne,
Sreću što sad me zgrijeva vjerom ljubavi tvoje.

[Tonja]

ANĐEO LJUBAVI


Šta zvoni tako milo tihom ponoći tajnom,
Kao da rajsko čedo s usana pjesmu kreće?
Ili slavujak mali sanjivo njiha cv'jeće
S pjesmom uzdisajnom?

S talasa biserne r'jeke, na lahorovom krilu,
Šalju l' sirene bajne pozdrave čarnoj noći?
Il' zvukom frule sjetne pastirče u samoći
Draganu zove milu?

Bude li zvjezdice sjajne u plavetnom svemiru
Vječnosti neumrloj zanosne himne svoje?
Slaveći čednost tvoju, to anđ'o ljubavi poje,
I svetu grli liru.