
Klod Oskar Mone je rođen u Parizu, 14. novembra 1840. godine a odrastao je u pristojnoj porodici koja je pripadala nižoj srednjoj klasi. Kada je propao posao u bakalnici njegovog oca porodica se 1845. preselila u lučki grad Avr gde Mone I provodi svoje detinjstvo. Letovao je u seoskoj kući tetke Sofije u Sent- Adresu gde je po ceo dan lutao obalom, dinama I grebenima pored mora I zbog toga je često napuštao školu. Još kao dečak stiče lokalnu slavu crtajući karikature nastavnika, rođaka I prijatelja. Mogle su se čak I kupiti ili videti u izlozima a jedan uvaženi građanin Avra, trgovac bojama I slikar Ežen Buden nalazi da su crteži više nego dobri I traži da upozna autora. Do tog poznanstva 1858. godine Mone nije ni sanjao da će postati slikar. On sa Budenom odlazi u prirodu I sa crtanja perom prelazi na boje mora I normandijskih predela. Tada odlučuje da se bavi slikarstvom. Međutim njegov otac nije bio oduševljen tom idejom pa stoga nije želeo da mu pomogne. On je sina video kao naslednika u sada već uspešnom porodičnom poslu. Uzaludno se nadajući da će ga ludost proći, pustio ga je da ide svojim putem.
Ponevši sa sobom zaradu od karikatura Mone se uputio ka Parizu I upisao na akademiju Svis, malu privatnu umetničku školu gde stiče mnogo povoljnih prilika za slikanje aktova I upoznavanje drugih mladih umetnika. U poseti Luvru video je slikare koji su kopirali dela starih majstora, a on, ponevši sa sobom boje I ostali alat, bi seo pored prozora I slikao šta bi video. U Parizu je bio nekoliko godina I upoznao je umetnike koji će mu postati prijatelji I impresionisti. Jedan od njih je bio Eduard Mane.
Juna 1861. Mone odlazi u Alžir, gde ga šalju da odluži vojni rok. Zbog zdravstvenih problema vraća se kući u Avr prethodno se složivši da završi studije umetnosti na univerzitetu. Tu upoznaje holandskog slikara Johana Bertolda Jonkinda, čijim se pejzažima ranije divio na pariskom Salonu. Njegov potez četkom bio je mek I opušten I bio je jedan od neposrednih preteča impresionizma. Smatran je za avangardu modernog slikarstva a njegova dela prikazuju trenutke kada se svetlost I materija spajaju I prožimaju u jednu jedinstvenu dimenziju prostora.
Mone se 1862. ponovo vraća u Pariz I pridružuje se nezavisnom učiteljskom ateljeu Šarla Glejra. Tu upoznaje tri mlada umetnika Frederika Bazila, Alfreda Sislija I Ogista Renoara. Oni su posedovali zajednički pristup umetnosti I idejni krug budućih impresionista je bio stvoren.
Mone je uskoro postigao svoj prvi uspeh na Salonu 1865. koji prihvata dve njegove slike predela sa Sene I ne donosi ništa novo jer ih publika hvali. On već u visokom stepenu poseduje osećaj za harmoniju boja I za vrednost boja u celini, kao I da njom obeleži svaki karakter. Pojavljuje se na Salonima 1866. 1868. godine, a povremeno se vraća I u Pariz da bi slikao grad ali nikada nije postao pravi Parižanin. Tu je slikao sa Renoarom. “Infantkinjin vrt” npr. je slikan iz Luvra pri oblačnom vremenu. Figure koje se pojavljuju na slici su mrlje i potezi bez namere da se bilo šta ispriča ili prikaže neko dešavanje, već da se definiše prostor i uhvati momenat svetlosti. U tom periodu nastaju i slike „Žena u bašti“ i „na obali Sene, Bennecourt“ na kojima mu je kao model poslužila njegova buduća žena, Kamij.
Postoje stvari van granica našeg razuma, stvari koje prkose ljudskom shvatanju ovog sveta. Postoji nešto što niste znali, jer niste smeli da znate. Ovde zemaljski zakoni ne važe, prostor nema granica, a vreme ne postoji ...