
Da li nosite najlonke?
Najlonke, koje slave 50. rođendan, možda su izgubile kultni status koje su imale s početka pedesetih, kada su bile najčešći predmet ženske žudnje, ali su i danas najsenzualniji modni dodatak. Prije nekoliko desetina godina damama je bilo nezamislivo da izađu iz kuće bez para najlonki, a samo rijetke žene su sebi dozvoljavale takvu modnu drskost da izađu bez čarapa.
Krajem 30-ih godina pojavio se najrevolucionarniji materijal - najlon, koji je do kraja Drugog svjetskog rata izazvao pravu revoluciju. O razmjerama „najlonske popularnosti” najbolje svjedoči činjenica da je jednog popodneva 1945. u njujorškoj robnoj kući „Mejsiz” za samo šest sati prodata cijela tek pristigla zaliha najlonki od ukupno 50.000 pari!
Iako su ih žene obožavale, proizvođači su bili prilično nezadovoljni finalnim proizvodom, koji su pokušavali da usavrše. Najveći problem bio je nedostatak rastezljivosti zbog kojeg su se čarape ružno gužvale, a ženama je bilo teško da pronađu odgovarajuću veličinu. Zato je u historiji najlonki toliko i važna 1959, kada je izmišljena likra, koja je postala „sastojak” čarapa.
One su tada napokon počele savršeno da prianjaju, a riješen je i problem veličina, s obzirom na to da je jedan broj pristajao brojnim ženama. Seksi dodatak uskoro je postao nezamjenjiv dio kolekcija dizajnerskih imena kao što su bili Cristobal Balenciaga ili Mary Quant. Danas su ih zamjenili kreatori poput Kenzo-a, Zac Posen-a ili Valentina, koji su posljednjih godina pod okriljem masovnog proizvođača „Wolford-a” lansirali neke od najluksuznijih linija najlonki, a rado ih nose i zvijezde poput Madonne, Britney Spears…
Romantika kriva za najlonke
Jednu od najvažnijih etapa u nastanku čarapa kakve danas poznajemo označio je izum mašine za njihovo tkanje, koji je 1589. „potpisao” William Lee. Britanac nije bio ni svjestan razmjera svoje inovacije koja je nastala iz prilično romantičnih pobuda. Vilijam se zaljubio u mladu sugrađanku koja nije pristajala na sastanak s njim pod izgovorom da nema vremena jer mora da plete čarape. Romantični William kasnije je pokušao da pronađe „sponzora” za masovniju proizvodnju svog patenta, pa se obratio tada najpoznatijoj obožavateljki svilenih čarapa, kraljici Elizabeti. Najmoćnija Britanka tada nije imala sluha za njegov suviše moderan izum. Ambiciozniji razvoj njegovog patenta uslijedio je tek u 18. vijeku, kada je mašinska proizvodnja čarapa stigla i u Ameriku, gde je unaprijeđena.
(cafe.ba)