
Pre nekoliko godina moj muž je imao neke tegobe zbog kojih smo posumnjali da je u pitanju dijabetes. Otišao je kod lekara i nakon analize krvi ustanovljeno je da ima dijabetes i da mora na insulin, šećer mu je bio 23... On to nije prihvatio, jer mu je majka dijabetičar i delimično je bio upućen u to. Odbio je insulin i lekar je predložio da proba onda sa lekovima 10 ak dana i ako se to ne pokaže delotvornim da će morati ipak na insulin. Pio je te lekove i šećer je počeo da se spušta i sve češće da miruje u granicama normale, bez velikih skokova. Lekar je bio iznenađen. Tu smo prvo oboje poludeli, jer smo znali da postoje dva tipa dijabetesa i da ne može da meša babe i žabe. Na kraju je ostao dogovor da vodi tabelu, da dnevno više puta meri sebi šećer uz tablete koje je pio (dnevna doza je bila koliko se sećam 4 tablete) i da dolazi na redovne kontrole sa tom tabelom. Promenili smo način ishrane totalno, uveli velike izmene u to. Iz dana u dan moj muž je postepeno smanjivao sebi dozu, na svoju ruku, jer je mnogo toga čitao po netu o dijabetesu i uopšte o tome koliko nam savremena medicina ne želi pomoći a da je sasvim moguće živeti uz dijabetes tip2 bez lekova, vodeći pritom računa o ishrani i aktivnosti. I došao je do toga da mu zaista šećer miruje bez uzimanja terapije.
Od tada ima već 5 godina, lek nikad više nakon tih prvih par nedelja nije uzeo, šećer kontroliše sam, vratili smo se na stari način ishrane delimično, jede i slatkiše, jede sve što nije jeo u početku, ubacio je dosta šetnje i fizičkih aktivnosti i to je to. Sve pod kontrolom , oseća se odlično i bez ikakvih tegoba. Pravio nam je u par navrata zeleni med, sam je odgajio puno aloja i uzimali smo to dvaput godišnje kao neko pomoćno lekovito sredstvo jer i o lekovitosti aloje ima zaista puno iskustava da se pročita.
Izvinjavam se na podužem postu, ali iz najboljih namera sam ovoliko pisala, čisto da ako se nekome nešto slično desi, da ne prihvati na prvu loptu insulin, jer nakon ovoga što sam lično proživela i bila svedok svemu tome, ja lekarima ne verujem mnogo. Staviti nekoga doživotno na insulin i osuditi ga na to nije baš naivno, a ne pokušati sa drugom vrstom terapije. Najlakše je odmah na insulin, jer dosta ljudi i ne zna da postoje različiti tipovi te bolesti i oni to koriste.