nisam zlopamtilo, mislim da sam sada čak tolerantnija na tom planu nego nekada
buni me jedna stvar, opraštam i opraštam, naročito bliskim ljudima.....posle više sličnih situacija, moram "da pokažem zube" i onda me tek ozbiljno shvate
ne mislim da treba trošiti ni vreme ni energiju na svađu, ćutanje.....ja sam malo paranoik, pa mi često prođe kroz glavu, "reci, oprosti to sada i odmah, dešavaju se toliko ružne stvari, ceni to što imaš, nemoj posle da bude kasno"
samo kako objasniti onima sa druge strane....između ostalog bude mi motiv da samo pokažem da to može lepo, bez reči....retko to ljudi primete, ne pocenjujem, samo se pitam, grešim li
