Pa sta bih jos rekao, da...Nisam rastao uz roditelje, nekako sam celog zivota zeljan ljubavi i paznje, spolja izgledam jako hladno i nezainteresovano...Obozavam da vidim da nekoga zainteresujem a da druga strana nije sigurna ima li odgovora nazad pa onda kada dobije feedback, odusevljenje. Omiljen sam u drustvu ( malom) jer se non stop zezam i zbijam sale, volim da na javnom mestu pravim sprdnje. Imam utisak da sam neshvacen tj. da zbog sve moje pozitivnosti ljudi i ne shvataju kada imam problem, cak i porodica...Kao... "resices ti to, uvek si"

Ne volim druge da opterecujem svojim problemima, osim ako nisam jako jako blizak ( partner) ali onda umem da ugusim od zelje da objasnim sve do detalja, pa ispadam cesto neshvacen, dvolican, itd...Dobijem i odgovor kako se mozes pred ljudima smejati i biti dobar a imas takve probleme...onda to NIJE tako...( strelac naravno:p ).
Veliki sam drugar, i nekako nisam toliko okrenut novcu i finansijama ( devica), kada imam imam i volim da trosim onda kada nemam setim se da treba da zaradim i imam planove, sve lepo isplanirano, ali mi jako cesto treba mnogo da se pokrenem. Cesto sam u depresiji, i mislim da me ljubav, druge strane, jedino pokrece da idem dalje i daje mi snagu za bilo sta u zivotu. Primetim i najmanji mikro detalj kod ljudi, oko sebe, detektivski sam nastrojen ali opet nisam preuredan itd...
Nervira me cinjenica da mnogo u zivotu mogu ali eto zivot nekako prolazi pored mene, ja sedim i samom sebi govorim, bice bolje, posle svake kise dodje sunce, doci ce i tebi...Ako me neko i povredi kazem, neka, ko zna zasto je to tako...
Moji me mrze zbog takvih stavova jer imaju filozofiju, u zivotu treba koracati snazno, napred jici ako, grabiti ne misleci na druge....medjutim ja nisam takav. Makar i na svoju stetu, jako mi je stalo da neko nema ruzno misljenje o meni...
Mastam cesto o tome kako cu imati mnogo novca, i pomagati svima koje znam, resiti probleme oko sebe koliko mogu...

Uvek imam u glavi kako bih voleo da sredim svoj zivot, nista skupo nista nemoguce, prosto da imam sredjen zivot, normalne neke uslove, da krenem putovati, da imam osobu pored sebe koja ce biti iskrena i mene videti zaista ovakvog kakav sam, imati razumevanja i shvatiti da postojim prvo zbog nje a onda zbog nas i sebe.
U sexu recimo, kazu da sam savrsen i da zracim sexualnoscu ali duboko u sebi znam da me tu pokrecu emocije...nisam osoba koja ce da "odradi" to, vec najvise uzivam u odnosu koji proizilazi iz emocija i tu sam nekako cudan, najveci mi je libido kada vidim da je osoba iskrena, to me pokrece. Nije da nisam imao prilike da probam i sex radi sexa, ali se posle toga osecam nekako prazno. Volim uci u odnos prvo upoznavanjem neke osobe, pa emocija, pa onda sex...nekako staromodno mnogi kazu?
Cesto me dozivljavaju kao hladnog, nezainteresovanog, neozbiljnog...Zene kao alfa muzijaka (da se ne hvalim, ne mogu reci da sam savrsen ali jako, jako dobar ali opet iz emocija), ali je SKROZ suprotno, i uvek se svi zabezeknu kada me upoznaju pa vide pravog mene. Kao da li je moguce da je ono tvoja maska, pa ti si skroz drugaciji, ko bi rekao. ..
Cesto se zanesem u procenjivanju ljudi pa me nekada iznenade ljudi i njihovo pravo lice, mada opet gledam, ajde nije svako los ko zna kakva muka snadje coveka...
Sta jos? Jako sam religiozan, postujem sve vere, i za mene postoji jedan Bog, Allah itd...Nije mi strano ni uci u Crkvu, ni u Dzamiju i ispostovati sve sto se na takvom mestu ocekuje.
Eto....ako ima jos nekih pitanja, slobodno?
Da, moja polovina je rodjena 02.12.1986 i crkavam sto nama ne ide, toliko zelim ali sam optuzen da sam dvolican, da trazim samo paznju da nisam siguran... Ni sa njom a ni bez nje:( TOliko ljubomore, toliko svadje, nadmudrivanja, menja stavove i raspolozenja na 2 sata...Kilometrima daleko a god i po dana smo zajedno, mucimo se i mislim da nikada nisam ovoliko voleo... Sta dalje? Sta uraditi, kako prici?

Da li neko moze uraditi natalnu kartu malo zaviriti sta me ( nas ) ocekuje

Sto se tice fizionomije postavicu fotke...
Hvala vam jos jednom sto ste tu
