Slusala sam negde da je to u genima, i da je samo pitanje kad ce osoba to spoznati, kad ce ta njegova urodjena sklonost izbiti na povrsinu. Desava se i da se covek ozeni, i tek onda to shvati pa se razvede, sto u svakom slucaju nikako nije za pohvaliti, reklo bi se - bolje bi mu bilo da je ostao u braku, izrodio decu i ziveo normalno. Ali, to je njegov hrabar korak, jer on je nasao svoju srecu tako sto je dubinski spoznao sebe, shvatio sta zapravo zeli, nasao svoj mir. Zar nije najvaznije biti srecan i zadovoljan svojim JA i svojim zivotom?
A, ako bi se drustvo potrudilo oko njih, izmenilo bi im samo stavove o tome, koji se zapravo kose sa njihovim bicem.