- Fridrih Niće... za mene pretežak.
pokazaću vam šta ja volim:
Hadže Šemsudin Muhamed Ibn Muhamed Hafiz Širazi...
„ ... najveći lirski pjesnik Irana ... „
povod za pisanje djela „Đulistan/Ružičnjak“...
„ Jedne noći razmišljao sam o minulim danima i žalio za uludo provedenim životomZidove kućice srca bušio sam dijamantom suza i govorio ove stihove,koji su bili slika mog stanja:
Svakog trena život odmiče za po jedan disaj,
I kad pogledaš malo ostalo.
O,ti kome je minulo pedeset,još spavaš,
Možda ćeš shvatiti vrijednost ostalih pet dana!
Neka se stidi onaj ko je otišao a nije posao uradio,
Zabubljali odlazak,a on prtljag nije natovario.
Slatki san u jutro polaska na put
Spriječi,zadži pješaka od putovanja....“
Sadi je jednog dana šetao sa svojim prijateljem izvan grada.Bijaše proljeće,hladnoća popustila i nastupili dani carstva cvijeća.Kad je prijatelj nabrao pun skut ruža,bosiljaka i zumbula,rekoh mu:
„Kao što znaš,cvijeće iz vrta nije dugovječno,vrijeme ružičnjaka je varljivo i mudraci vele:Što god nije trajno,ne zaslužuje da se voli i da se čovjek za to srcem veže.A gdje je izlaz? Upita on.
Odgovorih: Da bih razonodio gledaoce i obradovao prisutne,mogu napisati Đulistan,čijim listovima ne može naškoditi okrutna ruka jesenjeg vjetra,a tok vremena ne može njegovo radosno proljeće preobratiti u sjetnu jesen.
A što će ti poslužavnik s ružama,
Odaberi jedan list iz mog Đulistana.
Ruža živi pet-šest dana,
A ovaj Đulistan biće vječno svjež.
Kad sam izrekao ove riječi,on istrese cvjetove iz krila,objesi mi se o skut i uzviknu:
Plemeniti,kad si obećao,ispuni obećanje!
Tog istog dana,bila je napisana jedna glava.....“
Eto,gore navedene riječi su mene,nekada davno učinile zaljubljenikom Hafizovog
mudroslovlja.
Biće još....