
Barbara
Seti se Barbara,
bez prestanka je kišilo
nad brestom toga dana,
a ti si hodala nasmejana
pokisla, radosna, očarana, pod kišom
seti se Barbara,
bez prestanka je kišilo nad brestom
a ja sam te sreo u ulici Sijama
smešila si se,
i ja sam se smešio
ti koju nisam poznavao,
ti koja me nisi poznavala
seti se
seti se toga dana
ne zaboravi
neki čovek je stajao u tremu i
viknuo tvoje ime, Barbaraa
ti si po kiši k njemu potrčala
radosna, pokisla, očarana
u njegov zagrljaj pala
seti se toga Barbara,
ne ljuti se što ti govorim ti
ja kažem ti svima koje volim
čak i onima koje sam jednom video
ja kažem ti onima koji se vole
čak i onima koje nisam upoznao
seti se Barbara i ne zaboravi
tu kišu mudru i sretnu,
na svome licu sretnom
nad ovim gradom sretnim
tu kišu iznad mora i iznad arsenala
tu kisu sto je pala na brod iz Cezanaoh,
Barbara rat je je svinjarija velika i šta je sa sobom sada
pod kišom kanonada ognja, krvi i čelika
a onaj koji te je grlio, zaljubljeno
je li umro, nestao ili još uvek živi
oh, Barbara
bez prestanka kiši nad Brestom
jednako kao i tada
ali to nije isto, i sve je srušeno
to su porotne kiše, strašne i neutešne
to nije oluja više od ognja, krvi i čelika
to su naprosto oblaci
što kao pseta crkavaju
kao pseta što nestaju u mlazu vode
nad brestom
da trunu negde daleko, daleko,
daleko od bresta
od koga ništa ne osta.
Barbara, Barbara