Miodrag Petrović Čkalja

  • Odgovora: 3

0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.

*

Van mreže lilka

  • *****
    Počasni član
  • 1 314
  • Zahvaljeno: 2 puta
  • 4
  • Pol: Žensko
Miodrag Petrović Čkalja
« poslato: 23:08:03, 18.Jun.2009. »
Miodrag Petrović Čkalja (1924), glumac neponovljivog komičarskog dara i neprevaziđena zvezda malih ekrana tokom 60-ih i 70-ih godina 20. veka. U bogatom umetničkom opusu ostvario je oko 200 uloga u pozorištu, na radiju, televiziji i filmu, ali je u svesti najšire publike ostao upamćen prvenstveno po likovima iz humorističko-satiričnih TV serija Radivoja Lole Đukića ("Servisna stanica", "Muzej voštanih figura", "Sačulatac", "Ljudi i papagaji"), koje su dugo bile deo svakodnevnog života miliona ljudi u nekadašnjoj Jugoslaviji. "Prvog aprila 1924. godine, u utorak, vreme je u Srbiji bilo prohladno, oko 6 stepeni iznad nule.
U najtiražnijim listovima tih godina - 'Politici' i 'Vremenu' - prvog aprila 1924. godine osvanuli su sledeći naslovi: 'Skupština je odložena', 'Opozicija ne napušta borbu', 'Amerika se naoružava', 'Put oko sveta na aeroplanima', 'Bugarska propaganda u Americi', 'Sava je kod Sremske Mitrovice došla do maksimuma', 'Brankov dan u Zaječaru', 'Ciklon u Americi'.
Čedomir Petrović, građanin Kruševca, u tim časovima nikako nije uspevao da se prepusti svojoj uobičajenoj navici. Da natenane pročita novine. NJegove dve ćerkice igrale su se drvenom lutkom pored šporeta. Čudile su se što se tata tako ponaša, a pomalo su i tugovale što mame nema već nekoliko dana.
Negde na ulici začuli su se glasovi.
Čedomir Petrović potrča ka vratima.
Glasovi su se udaljavali.
Opet je zavladala tišina. Novine su stajale nepročitane.
I DOK se u Petrovićevom komšiluku razgovaralo o svemu i svačemu, dok su se kusale siromašne krompir-čorbe, dok su Beograđani odlazili u bioskop 'Pariz' da gledaju film 'Vampir Nosferato', ili u 'Kasinu' na 'Don Ramira', dok je te večeri u Narodnom pozorištu LJubinka Bobić nagrađivana gromkim aplauzom u 'Skampolu', dok je knjižar S. B. Cvijanović obaveštavao čitaoce da je upravo izašao iz štampe roman Turgenjeva 'Ruđin', dok je... supruga Čedomira, Hristina - Tina, tada je rodila muškarčića, svoje četvrto dete.
Kada su mu saopštili tu radosnu vest - građanin Petrović je pomislio u prvi mah da je posredi prvoaprilska šala.
A to nije bila šala.
Čedomiru Petroviću stvaro se rodio sin. Treće njegovo dete, takođe sin, rano je umrlo. A sada - evo živog sina!
Tada je počelo skromno porodično slavlje.
Ubrzo su i komšije saznale za novost. NJih nekoliko nazdravljali su Čedomirovom sinu, njegovoj majci, jedan drugome. Pala je i noć. U kuhinji jedne male kuće, u kruševačkoj Balšićevoj ulici, pilo se u zdravlje novorođenčeta. Bio je utorak, prvi april 1924. godine. Vreme u Srbiji, prohladno, oko 6 stepeni iznad nule."
Daleko od suvoće i sažetosti klasičnog novinarskog stila, Đurđevićevo pripovedanje najviše liči sinopsisu za uzbudljivi biografski scenario. Kamo lepe sreće da je Čkalju upola toliko volelo svako javno pero koje se njime bavilo.
"TAKO je građanin Petrović dočekao sina, u maloj prizemljuši u kruševačkoj Balšićevoj ulici.
Nadenuli su mu ime Miodrag.
Hteli su da i tim imenom izraze koliko je beskonačna njihova ljubav prema novorođenčetu...
Posle su došli prvi koraci, prve izgovorene reči, prva čuđenja.
Mali Miodrag sve više postajao je dečak prilično tih, pomalo bolešljiv, nad njegovim zdravljem bdeli su svi ukućani.
Sestre Nada i Staka ponajviše.
Miodrag je bio njihov ljubimac, uzdanica, mezimče.
Miodrag je bio njihov Bata, njihov Bratić, jednostavno, bio je Mile.
Tek što je Mile prohodao i progovorio, posle prvih igara u dvorištu i oko kuće, porodica Petrović preselila se u drugi stan, nedaleko od onog prethodnog.
I tu ih je dočekala mala prizemna zgrada, zemljani pod, taman onoliko prostora koliko je bilo neophodno da se smeste.
Električne struje nije bilo.
Jedna jedina gasna lampa svetlela je porodici Petrović iz noći u noć, i tako godinama.
Ona je sačuvana.
Mama Tina mnogo godina kasnije poklonila je tu lampu svom jedincu."
Na te dane, mesta i događaje, vraćaće se Čkalja celog života, verom deteta i snagom čoveka koji oseća i pamti svoje korene.
"Tako su porodici Petrović proticali dani u svakodnevnim naporima da se opstane.
Ti dani bili su i gorki i prijatni, kako kad, ali nikada u prizemnoj kućici i kruševačkoj Balšićevoj ulici nije vladala čamotinja. Niko nije bio mrzovoljan. Niko se nije žalio na neimaštinu i tegobe.
SVI članovi porodice Petrović umeli su i da se našale i da zapevaju. A kada bi pred veče sedeli pred kućom na klupi, prilazile su im i komšije, da se slatko nasmeju veseljaštvu građanina Petrovića, koji je dosetke i viceve sipao kao iz rukava.
Često se Balšićevom ulicom orila i razdragana pesma. Pesmu bi smenjivao smeh, smeh bi utihnuo ukoliko se nadugačko i naširoko pričalo o običnim stvarima, ukoliko su se zajednički pretresale domaćinske, roditeljske i kakve sve ne brige i problemi. Zajednički su se delile i sreće i nesreće, klale su se svinje, slavilo se, gostilo i gladovalo, ćutalo i trpelo, rađalo i umiralo.
Deca iz ulice su rasla, svi jedan drugom do uveta, stasali su i za školu.
Jednoga dana, Miodragov školski drug Jeftić, iz Kukljina pored Kruševca, gledajući ga onako suvonjavog i štrkljastog, uzviknu:
- Pa ti si, bre, Mile, Čkalja, ja što ti kažem!
- Čkalja, Čkalja, Čkalja, zagrajaše i ostali, i tako Miodraga Petrovića više niko nije zvao po imenu.
Od tada je ostao - Čkalja.
Porodica Petrović priredila je intimno slavlje kada se njihov Mile upisao u prvi razred osnovne škole.
Sada je gasna lampa u životu Miodraga Petrovića Čkalje igrala još važniju ulogu.
Pokraj nje pisali su se domaći zadaci, sricana su prva slova, pročitane prve knjige. NJena svetlost otkrivala je još raznovrsnije i živopisnije svetove, u koje je valjalo poći razrogačenih očiju i detinjskim ushićenjem.
Aladinova čarobna lampa!..."
Nezaboravne uloge Čkalja je ostvario i u serijama drugih autora - "Ljubav na seoski način", "Kamiondžije", "Vruć vetar", a jedna od poslednjih u kojima je učestvovao bila je "Bolji život". Paralelno je, od 1951. godine, radio u Humorističkom pozorištu (sada Pozorište na Terazijama), gde je postavljena antologijska komedija Dragutina Dobričanina "Zajednički stan" (kasnije je snimljena i TV verzija). Snimio je i 20 igranih filmova među kojima su najpoznatiji "Put oko sveta" i "Silom otac", "Ljubav i moda"... Od 1976. bio je u statusu slobodnog umetnika.
Miodrag Petrović Čkalja dobitnik je Sterijine nagrade (1974), Sedmojulske nagrade (1977), Nušićeve nagrade za životno delo (1991), RTS-ovu nagradu za životno delo (1995), "Zlatnog ćurana" za životno delo na Danima komedije u Jagodini, kao i brojnih drugih nagrada i priznanja.
Izvor
« Najnovija izmena:: 23:16:48, 18.Jun.2009. lilka »


 


*

Van mreže elenica

  • *****
    Počasni član
  • 4 065
  • Zahvaljeno: 2 puta
  • 53
  • Pol: Žensko
Odg: Miodrag Petrović Čkalja
« Odgovor #1 poslato: 22:50:21, 11.Jan.2010. »
Jedan od najboljih glumaca, zajedno sa Gidrom, Gutovicem  (e*e)  (e*e)  (e*e)
 

*

Van mreže sladjica

  • ***
  • 949
  • 1
  • Pol: Žensko
Odg: Miodrag Petrović Čkalja
« Odgovor #2 poslato: 18:11:11, 15.Sep.2010. »
Kamiondžije su legendarni film a Čkalja je   yeah.
 

*

Van mreže sandra993

  • *
  • 15
  • 0
  • Pol: Žensko
Odg: Miodrag Petrović Čkalja
« Odgovor #3 poslato: 20:30:06, 23.Okt.2011. »
Veliki glumac i komicar kakav se retko radja!!!
 




 

Brzi odgovor Vam omogućava da pošaljete poruku bez učitavanja nove stranice.

Upozorenje: u ovoj temi nije pisano već više od 365 dana.
Ukoliko niste sigurni da želite da odgovorite, razmislite o pokretanju nove teme.


Maksimum znakova 20000; preostalih znakova: 20000