« Odgovor #9 poslato: 14:00:41, 10.Maj.2009. »
Naravno. Treba biti zahvalan na malim stvarima [ali nikad ne posustati u želji i za nečim većim] i buditi se sa zahvalnošću ma koliko taj dan bio loš i težak... jer se neki nisu probudili... Stara kineska poslovica kaže "Borac - pobednik je onaj koji je i izgubio bitku, ali je ipak pokušao da se bori, a gubitnik je onaj koji nije ni pokušao da se bori"
Zato ja ne tugujem previše za tim što nisam udata... ako treba, biće, ako ne... idem dalje... pored mene može biti čovek i 20 narednih godina i bez tog "papira" zar ne?Upoznala sam davno davno jedan mnogo simpatičan par. Nisu bili venčani, a onda su slavili 25godina braka. Nekako ih prijatelji nagovorili da "red je, ovako nije 'moralno' itd" da se venčaju. Svadba je bila u utorak... razveli su se za nedelju dana... sve se promenilo... na sreću pa su bili svesni svega i kada su se razveli, opet su bili srećni... i ja se držim toga... nekako mi lepše, šta znam, deluje "slobodnije i manje zahtevnije"
HVALA NA PODRŠCI

Let me ask you something. If someone prays for patience, you think God gives them patience? Or does he give them the opportunity to be patient? If he prayed for courage, does God give him courage, or does he give him opportunities to be courageous? If someone prayed for the family to be closer, do you think God zaps them with warm fuzzy feelings, or does he give them opportunities to love each other?