:: MojForum.net :: > :: Talenat :: > :: Književnost :: Tema: Najlepsi stih

[narcisa zec]

[Nestalna]

I ništa te kao ne boli

Dan je kao sunčan.
Ti si kao veseo.
Prolaziš, kao ne vide te.

Svima je kao lijepo.
Svima je kao dobro.
Svima je kao ludo.

I ti si kao sretan.

Živi se kao u miru.
Ptice su kao slobodne.
Budućnost kao na dlanu.

Savjest je kao čista.
I suncu je kao jasno.
O, srce, kao pjevaj.

Svi se kao brinu o svima.
Svatko je prijatelj kao.
Svima je kao stalo do tebe,
i do svijeta.
I dan kao ode.
I ti se kao smiješiš!
I ništa te kao ne boli.

Enes Kišević

[Nestalna]

Ako kažem, ova pjesma ima značenje sna,
a sva radost što u njemu odavno spava si ti,
ako te usporedim s blagim osmjehom jutra,
jer zora oduvijek nosi ime tvog prvog pogleda,
hočeš li me ovjenčati svojim srebrnim rukama,
uzeti k sebi i primiti kao sretno sazviježđe?

Mila moja, pamtim dan u kojem postaješ moja,
kad si se u lahoru nasmiješenog proljeća pojavila
i sa te svoje dvije ruke, uznemirene golubice,
poput drhtavog lišća zaplela u mom zraku,
a ja sam ti odmah naznačio nebo boje meda,
i tvoje je drhtanje u dahu tiho sletjelo na mene,
tražeći mjesto gdje će dva tvoja srca smjestit.

U mlazu prvog srca besmrtnost zvijezda čuvaš,
drugo srce, zamah vjetra, duša tvoja ima,
oba srca, duboku i sretnu ljubav k meni nose,
a oči tvoje, mila, savršenim plesom zjenica sjaje,
i s pravom se moje misli u bistrom cvijeću tope,
jer si tragom zaboravljenih uzdaha snena stigla,
tišini mojoj ljudskoj, ljubav svoje duše priznala.

Zal Kopp - Ljubav duse

[Nestalna]

Tvoja duša šuti i govori

Zbog tebe sam obolio u sebi
gdje si ti
I ne smijem te više vidjeti
A gledao bih te
do dna vremena
koje činiš trenutkom
trenutkom što je vječnost po tebi
Tvoje prisustvo briše staze moje tišine
po kojima lutam u tvome odsustvu
Nemoj da te vidim
Hocu da te naselim živim sobom
i da prestanem izvan sebe ići tvojim životom

Josip Pupačić

[Nestalna]

Dragan Gortan - Brdo što se zove nada

'Ajmo čekati vrijeme da počne unatrag teći!
Jer, svemir će (kažu znalci), baš u tu fazu prijeći.
Potražimo naše mjesto (nek' to bude mjesto moći),
Na nama je samo sačekati kad će vrijeme natrag doći.
U veliku kutiju složit ću sve svoje grijehe.
I ti stavi svoje - zajedno su manje teške.
Popnimo se na brdo, što nada se zove, i čekajmo...
Čekajmo sebe - potpuno drukčije i potpuno nove.
Ispod milijuna zvijezda,
Bez imalo strasti, bez imalo suza i smijeha,
Mi još uvijek čekamo naše vrijeme
S kutijom svojih grijeha

[Nestalna]

Hajde,
da se rastanemo plačući,
da se neprirodno razdvojimo
i da nikad ne saznamo kako bi bilo

Kad se lažemo,
Kad se izbegavamo,
Kad se manje volimo.
I da nam nikad ne dosadi.

Zauvek - I.Tokin

[Dunjusa]

Naći misao čvrstu u bića svog dubini;

uravnotežiti je na zlatnoj osovini,

nemirnu, neizvesnu, pa ipak nepokretnu;

prognati uspomene; zanosu mimoletnu,

snu magnovenom dati, možda, obličje večno;

istinu i lepotu voleti neizrečno

i tragati za onim što ih u sazvuk slaže;

slušati šta u srcu sopstven genije kaže;

plakati, smejati se i pevati od milja,

usamljen ići svetom, nasumice i bez cilja;

stvoriti vrsno delo, puno plašljive čari,

od osmeha, od reči, od uzdaha, od stvari

koja nam za trenutak svu dušu sobom uze,

biser načiniti od suze:

pesnik na zemlji nema nijedne strasti dublje;

to mu je sve imanje, život i častoljublje.



Alfred de Mise

[Dunjusa]

Zvijezde u visini - Tin Ujevic

Ne ljubi manje koji mnogo cuti,
on mnogo trazi, i on mnogo sluti,
i svoju ljubav (kao parce kruva
za gladne zube) on brizljivo cuva
za zvijezde u visini,
za srca u daljini.

Cutanje kaze: u tudjem svijetu
ja sanjam jos o cvijetu i sonetu,
i o pitaru povrh trosne grede,
i o ljepoti nase svijetle bijede,
i u zar dana i u plavet noci
snim: ja cu doci, ja cu doci.

[Dunjusa]

ONA

Ne ljubiti više, odlučio sam,
ali me ljubav ipak svladala.
Ne saopćivši mi sata svoga dolaska,
posjetila me draga, opremljena
svim oružjima sjajnim svoje dražesti.
Nju posjedovati gotovo je isto
što i zlatan život živjeti.
Nju izgubiti gotovo je isto
što i najstrašniju smrt dočekati.
Mač, luk i strijele združeni se vide
u njezinu pogledu.
I kao vatre sjaje
ok njena tijela zlatni pojasi.
Dok u bokovima njenim
smiono korača gordost pobjede.
I ma da se zauvijek
posvetih svetoj molitvi,
svi zavijeti sada
u prah će se pred njom srušiti.


Ibn Al-Mutas