
Imam problem. To nije problem koji mi se desio preko noci. Moj problem traje ceo moj zivot. Ispricacu vam moju pricu. Moji roditelji su se upoznali kad su imali svega 16-17 godina. Bili su u srecnoj vezi, putovali, druzili se, imali zajednicke prijatelje, bilo im je lepo. Kad je moja mama imala 24 godine (7-8 godina njihove veze) zatrudnela je, samnom. U njenom 5-6 mesecu trudnoce odlucili su da se uzmu. godinu-dve sve je bilo super, ali onda su pocele svadje, i moj otac je nasao ljubavnicu. Jednostavno nije mogao da podnese dete u kuci. Razveli su se kad sam imala 4 godine. Sa mamom sam se preselila u stan kod babe i tetke i moja mama, valjda zbog svog tog stresa, je posle dve godine pocela da izbacuje bes na meni. Verbalno, ne fizicki. Ne ljutim se na nju, i njoj je bilo isto onoliko tesko koliko i meni. Ali stvari koje mi je govorila su me pogadjale, govorila mi je kako sam razmazena, kako nisam nizasta, kako sam kao cigance i ja sam u pocetku cutala ali onda sam i ja krenula da se svadjam sa njom. Svadje su postajale sve vece i do moje 11 godine zbog vike nam je 3 puta dosla policija na vrata. Povredjivalo me je to sto sam ja njoj u svadjama iskreno govorila sta mi smeta kod nje i kad bi preterala ja bi se izvinila, dok je ona meni govorila dosta ruznih stvari od kojih me je iskreno najvise povredjivalo to da sam los covek. Da skratim pricu, u 6 razredu sam pocela da secem telo ziletom jer nisam znala sta drugo da radim, sto takodje nije doticalo moju mamu iako je videla oziljke. u 7. sam pocela da onesvescujem sama sebe, i ubrzo sam propusila. Na srecu ubrzo sam pronasla u sebi veru u boga i prestala da povredjujem sebe, ali idalje pusim. Ali onda su poceli, cesto posle vecih svadja(na svakih 5-6 dana), da mi se desavaju nesto kao napadi koje bi mogla da suzdrzim taman dovoljno da odem do wc-a. Telo bi pocelo da mi se trese nenormalno, i posle par minuta bi kao pocela da padam u nesvest, al nisam se onesvescivala nego sam jednostavno osecala prazninu u glavi i posle toga bi mi trebalo neko vreme da se setim cak i oko cega se svadja desila. Zalila sam se mami na to, ona mi je rekla sama si to sebi napravila. sada su ti napadi mnogo cesci, skoro svaki dan. Pre 2 nedelje sam zavrsila na toksikologiji jer sam pokusala da se ubijem gutajuci lekove. Mnogo sam bila povredjena, ja sam bila ispunila sve moje obaveze prema porodici, bila sam odlicna(1. out u zivotu), kuvala sam sama sebi, manje sam izlazila napolje jer su to trazili od mene, uzela sam kuce od svojih para koje sam jedva skupila i brinula se o njegovim potrebama svaki dan, davala mu da jede, cistila za njim. Sve sto sam trazila za uzvrat bilo je da mi vise ne govore takve stvari. Pokusaj samoubistva je bio zbog toga sto su me moja mama, tetka i ujak okruzili i poceli da mi govore kako sam djavo dok se pritom uz to ujak i smejao, na onaj zao nacin. Povredilo me je to mnogo i povredjuje me iz dana u dan. Nije mi jasno zasto to misle o meni kad ja samo svima pokusavam da udovoljim. Trudim se, ali mozda sam jednostavno rodjena kao djavo. Samo bi volela bar da mi kazu zbog cega to misle kako bi mogla to da promenim. Svaki put kad ih zamolim da mi kazu zasto oni kazu samo zato sto jesam. Ne znam sta da radim, molim vas pomozite mi. Pre sam bar imala drugove, ali sad kako bi uspela da stignem da obavim sve obaveze u kuci ne mogu ni napolje da stignem da izadjem da se izluftiram malo. Ne znam sta da radim, pokusala sam sve kako bi udovoljila mami i tetki ali mi ne uspeva. Ne trazim puno samo bi bilo lepo da bar posle svadje kazu izvini, sto ja cesto uradim, i pored toga oni se meni nikad nisu izvinili. Tesko mi je mnogo.