
Hrana za dug zivot
U svežem voću i povrću nalaze se svi sastojci potrebni organizmu. Voće uspešno deluje na probavu i promet materija u organizmu čoveka. Ono ima ne samo hranljivu, već i higijensku, dijetoprofilaktičku i dijetoterapijsku vrednost.
Jako je važna uloga organskih kiselina, pektina, nesvarljivih ugljenih hidrata, vitamina, minerala , i drugih sastojaka koji se nalaze u voćnim plodovima. Voće u ishrani i zdravlje su usko povezani, ukoliko u hrani duže nedostaju pomenuti elementi, i pored obilne ishrane, dolazi do različitih poremećaja i oboljenja.
Povrće predstavlja grupu namirnica koje ima prvorazredne biološke vrednosti. Ono obezbeđuje organizmu korisne i lako svarljive hranljive materije: šećer, aminokiseline, belančevine, masti, mineralne soli, vitamine i enzime. Zatim, povrće reguliše varenje, podstiče apsorbovanje hranljivih materija i povećava biološku vrednost drugih namirnica koje čovek koristi u ishrani. Tokom dana ono treba da bude zastupljeno u ishrani sa najmanje 18%. Posebna vrednost povrća je što mnoge vrste stvaraju isparljive i neisparljive materije, sa antimikrobnim svojstvima, pa ih nazivamo biljnim antibioticima. Njima su bogati kupus, šargarepa, paradajz, zelena i crvena paprika, krompir, cvekla,crni i beli luk, peršun, ren, celer i druge vrste.
S obzirom na ovakva svojstva, veliki broj povrtarskih biljaka korišćen je od davnina za očuvanje zdravlja, jačanje otpornosti organizma, kao preventiva od bolesti i pomoćno sredstvo u lečenju različitih oboljenja.
Žitarice su nezamenljive u očuvanju zdravlja, sprečavanju nastanka i otklanjanju uzroka bolesti. Naziv "integralan" kod pirinča, pšenice, ovsa, raži, ječma, prosa,heljde i kukuruza označava da su njihova zrna očišćena samo od pleve, odnosno ljuske,dok su sačuvani opna i klice. Na taj način,postaju zdrava hrana u pravom smislu reči, jer su u njima sačuvani vitamini iz grupe B i E i mineralne soli: kalcijum, gvožđe, fosfor, magnezijum, sumpor, mangan i celulozna vlakna. Sirove klice ovih žitarica spadaju u red namirnica - nosilaca najbogatijih i najvrednijih enzima, vitamina i minerala.
Integralne žitarice su i veoma dobar izvor belančevina. Na primer, meso sadrži 25% belančevina, a posle kuvanja u njemu ostane samo oko 9%. Prema tome, presni ovas, sa svojih 15% belančevina, bolji je izvor belančevina od kuvanog mesa. Ako zanemarimo belančevine, meso sadrži vrlo malo drugih hranljivih materija naročito posle dugotrajne termičke obrade. Ovas i semenje uljarica su, pak, ako ih koristimo presne,biološki veoma vredna hrana kojom se, uz povrće, možemo hraniti besprekorno i zdravo.
Važni izvori belančevina su i: soja u zrnu, presan kikiriki, semenje uljarica, jezgrasto voće, sirova jaja, klice, presno mleko, kiselo mleko i švapski sir. U ishrani, masnoće su neophodne, ali treba koristiti ulje proizvedeno postupkom hladnog ceđenja. U njemu su zadržani svi hranljivi sastojci, pre svega vitamin E.
U ishrani, važnu ulogu ima i tečnost. Svakako, najprirodnije piće je dobra izvorska voda. Sveže isceđeni sokovi od voća i povrća takoće blagotvorno deluju na zdravlje, zbog obilja vitamina i minerala. Preporučuje se i korišćenje čajeva od sušenog voća i lekovitih biljnih čajeva sa dodatkom pčelinjeg meda. (Economy.rs, 27. mart 2014.)