
Kod mene ovaj napad panike izaziva preterano razmišljanje ,morbidne misli ...počnem da se tresem,osećam se smalaksalo i to je zato što u glavi mi se postavlja pitanje ŠTA AKO i onda više ni sama ne znam na šta sam spremna da uradim ..uglavnom borim se 24h trudim se da ne razmišljam o morbidnim stvarima ali crne misli mi obuzimaju glavu ,šta meni sve padne na pamet pa ja mislim da kad bi pričala nekom zgrozio bi se i ne bi mogao da poveruje da jednoj osobi može to da padne na pamet ...inače ove godine mi se opet vratio taj napad jedno vreme je jako učestao pa onda prestane ali uvek je to prisutan ,uopšte nemam unutrašnji mir ,ne znam ni sama dal sam ga ikad i imala ..dok sam bila manja isto sam imala anksioyni napad samo što tada niko nije znao da je to ..bojala sam se da ne prerežem sebi vene to dok sam bila baš mala ,pa kad sam malo porasla bojala sam se da me nešto u dubini mene ne potera d ase bacim u bunar ,pa sada kad sam odrasla to je toliko naporno ,toliko se borim da me iscrpljuje načisto ,nemam snage posle ni za šta ...sada mi padaju jako bolesne stvari i onda se uspaničim i tako..sve u svemu jadan život ...još ne mogu da dođem sebi koje meni sve boleštine kruže po glavi

A da a napad mi je najučestaliji kad odem da se kupam ,sama sa svojim mislima...više puta sam izletela iz kade drhtajući

Inače to je to ,htela sam samo da podelim moje iskustvo koje još uvek proživljavam i koje se nadam da će da prođe ,ma da sam čula da se Anksiozni napad teško odvaja od žrtve Nisam išla kod psihologa ma da kad je krenulo tražila sam bila neke psihologe odgovarajuće ali onda sam skapirala da je bolje da pomognem sama sebi i da kažem sebi samoj ono što će i oni da mi kažu ,šta znam .. u svakom slučaju YASNA želim ti sve najbolje tebi i tvom bebčiću
