Pavle Vuisić
IMDB
Rođen je 10. jula 1926. godine u Beogradu. Živeo je u Beogradu sa suprugom Mirjanom.
Mlađi brat Dušan Vuisić je bio takođe glumac.
Studirao je pravo i sve do početka pedesetih ogledao se u novinarstvu (Radio Beograd). Nepunu sezonu glumio je u Pančevačkom pozorištu, istovremeno je statirao na filmu Čudotvorni mač (1950) Voje Nanovića i bezuspešno pokušao da se upiše na Akademiju.
Snimio je veliki broj filmova i televizijskih serija. Iako bez formalnog glumačkog obrazovanja, Vuisić je ostavio neizbrisiv trag u srpskoj kinematografiji[traži se izvor od 12. 2011.]. Bio je glumac najšireg dijapazona i bez određenog „faha“, koji je mogao podjednako sugestivno igrati sve što odgovara njegovoj „robusnoj i pitomoj prirodi“.
Umro je 1. oktobra 1988. Sahranjen je na Novom groblju u Beogradu.
Filmska karijeraFilmsku karijeru otpočinje 1955. epizodnom ulogom u filmu „Šolaja“ Voje Nanovića. Ubrzo nakon te uloge dobija glavnu ulogu u Nanovićevom filmu „Tri koraka u prazno“ (1958). Za tu ulogu dobija Zlatnu arenu na festivalu u Puli.
Već od 1957. počinje saradnju sa brojnim rediteljima, igrajući raznovrsne uloge:Vladimir Pogačić (Subotom uveče, 1957; SAM, 1959),
Vatroslav Mimica (Prometej s otoka Viševice, 1965; Ponedeljak ili utorak, 1966; Seljačka buna 1573, 1975; Poslednji podvig diverzanta Oblaka, 1978),
Žika Pavlović (Neprijatelj, 1965; Buđenje pacova, 1967; Zaseda, 1969),
Branko Bauer (Doći i ostati, 1965; Salaš u Malom ritu, 1976),
Bora Drašković (Horoskop, 1969; Život je lep, 1985),
Veljko Bulajić (Bitka na Neretvi, 1969),
Aleksandar Petrović (Majstor i Margarita, 1972),
Goran Paskaljević (Čuvar plaže u zimskom periodu, 1976; Pas koji je voleo vozove, 1977; Poseban tretman, 1980; Suton, 1983),
Srđan Karanović (Petrijin venac, 1980),
Slobodan Šijan (Ko to tamo peva, 1980; Maratonci trče počasni krug, 1982),
Goran Marković (Majstori, majstori, 1980) i
Emir Kusturica (Sjećaš li se Doli Bel, 1985).
Glumio je u više televizijskih serija ( Servisna stanica, Više od igre,) a Kamiondžije) su mu donele posebnu popularnost.
Glumačka dostignućaJedan od retkih istaknutih filmskih glumaca koji ništa ne duguju pozorištu, tokom čitave karijere (više od sto filmova) izuzetnom je jednostavnošću življenja i glumljenja („činilo se da kao da uopšte ne glumi, da je uvek isti“) uvek iznova provocirao kritičare na pokušaje da odgonetnu tog „glumca prvog plana“, koga i Alberto Latuada (ital. Alberto Lattuada) svrstao u sam vrh evropske filmske glumačke elite (Vuisić je glumio u njegovoj „Stepi“, 1962).
Upoređivan je sa Žanom Gabenom, Spenserom Trejsijem, Orsonom Velsom, M. Simonom i H. Baurom, izdvajan kao neponovljiva ličnost, gigant jugoslovenske filmske glumačke umetnosti. Vuisić je svojom pojavom, izražajnim licem, diskretnom i ležernom glumom, i nekom elementarnom istinitošću uspevao da nadogradi i loše scenarije.
Filmografija1950.-te1950. Čudotvorni mač
Vitez1953. Ciganka
1955. Šolaja
Bubalo1957. Subotom uveče
1958. Četiri kilometra na sat
Gazda kafane1958. Pogon B
1958. Rafal u nebo
1958. Te noći
1958. Tri koraka u prazno
Lađar Obrad1959. Kampo Mamula
1959. Osma vrata
1959. Sam
1960.-te1960. Bolje je umeti
1960. Drug predsednik
centarfor Radiša1960. Kota 905
Pavle šerpa1961. Ne diraj u sreću
1961. Nema malih bogova
Direktor1961. Parče plavog neba
1961. Velika turneja
1962. Čudna devojka
Profesor1962. Mačak pod šljemom
Ilija Kapara1962. Zvižduk u osam
Direktor1963. Desant na Drvar
Vasina1963. Dvostruki obruč
1964. Muški izlet
1964. Narodni poslanik
Sekulić1964. Prometej s otoka Viševice
Šjor Žane1964. Svanuće
Ilija1964. Vrtlog
Stojan1965. Doći i ostati
1965. Glasam za ljubav
1965. Gorki deo reke
1965. Inspektor
1965. Neprijatelji
1966. Konjuh planinom
Ćutljivi1966. Ponedeljak ili utorak
1966. Sretni umiru dvaput
Zaja1966. Vreme ljubavi
1967. Bokseri idu u raj
Sveti Petar1967. Bomba u deset i deset
Špijun1967. Buđenje pacova
1967. Dim
1967. Makedonska krvava svadba
1968. Brat doktora Homera
Atanas, vođa bande1968. Ram za sliku moje majke
Uskok1968. Sunce tuđeg neba
Kurjak1968. Uzrok smrti ne pominjati
Stolar1969. Bitka na Neretvi
Šofer Jordan1969. Događaj
Deda1969. Horoskop
1969. Kad čuješ zvona
1969. Moja strana sveta
1969. Zaseda
1970.-te1970. Bablje leto
1970. Lepa parada
Šinter1970. Žarki
1970. Život je masovna pojava
Maestro1971. Doručak sa đavolom
1971. Moja luda glava
1971. Opklada
1971. Žeđ Vujče iz Amerike
1971. Crno seme
Maki1972. Majstor i Margarita
Azazelo, Satanin sluga1972. Tragovi crne devojke
1972. Valter brani Sarajevo
Otpravnik vozova1973. Paja i Jare
Paja1973. Razmeđa
Pajo1975. Doktor Mladen
1975. Naivko gazda Velja
1975. Seljačka buna 1573.
1976. Čuvar plaže u zimskom periodu
1976. Povratak otpisanih
Poštar Joca1976. Salaš u malom ritu
Paja1977. Beštije
Pijanista1977. Hajka
1977. Leptirov oblak
1977. Pas koji je voleo vozove
1978. Nije nego Otac
1978. Paviljon VI
1978. Poslednji podvig diverzanta Oblaka
Oblak1978. Tigar
1978. Tren
1979. Drugarčine
Ćale1979. Pakleni otok
1979. Poslednja trka
1979. Priko sinjeg mora
1980.-te1980. Hajduk
Urošević1980. Ko to tamo peva
Kondukter1980. Majstori, majstori
Domar1980. Petrijin venac
Kafedžija1980. Poseban tretman
Direktorov otac1981. Berlin kaput
1981. Laf u srcu
Zidar1981. Šesta brzina
Psihijatar1981. Sjećaš li se Doli Bel?
Ujak (dajdža)1981. Sok od šljiva
1982. 13. jul
1982. Daleko nebo
1982. Idemo dalje
1982. Maratonci trče počasni krug
Milutin1982. Miris dunja
1982. Nedeljni ručak
1982. Suton
1983. Halo taksi
Čistač cipela1983. Medeni mjesec
1984. Kamiondžije opet voze
Paja1984. O pokojniku sve najlepše
1984. Rani sneg u Minhenu
1984. Vojnici
Prijatelj Mišinog oca1985. Debeli i mršavi
Jovan Kupusić1985. Otac na službenom putu
Malikov deda1985. Život je lep
Gazda kafane Kruščić1986. Od zlata jabuka
Nagrade i priznanjaGodine 1959. dobio je tek osnovanu Sedmojulsku nagradu SR Srbije za filmsku umetnost, a kasnije i nagradu za životno delo „Slavica“ na festivalu u Nišu.
Iako često u situaciji da prihvati sve što mu ponude, glumio je i u filmovima najistaknutijih reditelja, pa mu je uloga djeda Jure u „Događaju“ (1969) Vatroslava Mimice donela „Oktobarsku nagradu“ grada Beograda i „Cara Konstantina“ u Nišu, uloge u filmovima „Hajka“ (1977) Žike Pavlovića, „Beštije“ (1977) Živka Nikolića i „Povratak otpisanih“ (1976) Aleksandra Đorđevića.
„Zlatnu arenu“ na festivalu u Puli 1977. godine dobija za iste filmove, a ujedno i za ulogu u ostvarenju „Leptirov oblak“, inače autorsko ostvarenje reditelja Z. Randića. Iste godine za ovu ulogu dobija i nagradu „Car Konstantin“ u Nišu.
Za ulogu u filmu „Razmeđa“ iz 1973. godine, reditelja Kreše Golika dobija „Gran Pri“ na festivalu u Nišu.