
Znam da sam vec postavila pitanje i da bi bilo suvisno i da trazim jos ovo..ali nalazim se na prekretnici, nekako. Moj zivot u mestu gde sam rodjena ne vodi nikuda, sto znaci:karijera(pa cak ni obican posao), ljubav..a i zdravlje pocinje da mi biva ugrozeno, a sto je osnovni faktor i uslov za ova prethodna dva.
Zapravo skolu sam morala da prekinem zbog finansija, a verujem da mi nije ni bilo sudjeno, vec teznja roditelja..na kraju se sve opet meni srucilo na ledja. Moj sportski zivot davno je prekinut, a i iz moje natalne se dosta vidi da sam neko ko voli da vodi racuna o svom zdravlju i o zdravlju i znanih mi i neznanih, a da li je to i podstaknuto time sto sam u 5-oj bolovala od salmonele i svega se u 28-oj god.secam do detalja, moguce!
Cinjenica da sam od tad pa nadalje uglavnom bila zdrava, jaka i nisam nikada rekla "ne mogu ili ne umem". Do pre godinu dana su mi ljudi uglavnom kad bih im rekla da trazim posao, uvek napominjali da ima nesto ali nije to za mene. Pobogu, zar je bitno kako izgledam i ja nisam za izlozbu, tek pomocni radnik u kuhinji i poslednji za koji mi neko "kumovao" da ne dobijem (pomoc u kuci jednoj zeni)bi mi vise odgovarali kad znam da sam odgovorna, nego da me neko stipka i da se lazno smeskam (kad ne umem) u nekom kaficu. Bez obzira na znatnu razliku u novcanoj nadoknadi, prednost dajem onom gde se smatram ispunjenijom.
Zivot mi nikada nije bio lak u porodici, od roditelja koji su neprilgodjeni sebi i uvek u nekom sukobu (mada se Bogu hvala smirilo od preseljenja, a i nadam se da su s godinama izgubili snage za vecite prepirke), do brata koji apsolutno sta god da zabrlja ne misli da ima posledice i na druge, i da su sitnice koje cine zivot uskracene nekome onda kada je to bilo najpotrebnije i da se to nikada ne moze nadoknatiti time sto ce mi pokloniti neki skup parfem ili majcu od satena kad ja ne osecam zadovoljstvo da ih stavim na sebe, jer sam u godinama koje su iza mene izgubila svezinu i cari koje sam kao pocetnik videla u izlascima..a secammmm ih se, za ceo svoj zivot. I da moje povlacenje donekle svi vide kao moju prirodu, a kao da zaboravljaju moj osmeh, moju ispravnost i jaku zelju za zivotom.
Pa se sve pitam nesto: ako nemam srece ovde gde zivim ceo svoj zivot a pokusala sam da se prilagodjavam vecini i postala to sto jesam a nisam srecna, jer za prilagodjavanje je potreban feedback koga nema, da li mi mozda neki "nevidljivi sindrom" iz moje natalne karte pokazuje da mozda srecu imam negde dalje. Da li mozda imam neki uslov da radim u inostranstvu ili da se ne nadam (i da ne gajim uzalud lazne nade i da me to cacka moj Neptun?)?
Unapred, Hvala..i jos jednom izvinite na ovako izdasnoj ispovesti!