
Desi da upoznate nekog momka, on vam se iskreno svidi...imate osecaj da nije bas tu sve ok,ali ipak vam se svidja...medjutim vasim drugaricama ne...one uporno nalaze mane,ismevaju ga,ali vama se svidja i nema dalje. Da li ipak uticu misljenja drugih na vase odluke? Da li vas je to nekad sprecilo da zapocnete neku vezu...gde ste mozda kasnije shvatile da su bile upravu ili pak da su pogresile? Da li je dragoceno iskustvo ili misljenje prijatelja/ neprijatelja ?
Kod mene ne. Ako je partner dobar prema meni zapostavljam komentare. U životu čovjek nema neprijatelja. Kako se postavis prema nekome to i dobijas, ako ti uzvrati lošim postupkom negdje si pogriješio i obratno.
Dosadasnje iskustvo je pokazalo da sam poprilicno dobra u procjeni drugih ljudi i dosta sam realna i objektivna, tako da mi se jos nije desavalo da mi se neko dopane a da moje prijateljice to ne podrze.
Medjutim, posto nije sve uvijek idealno, kad primjetim neke prepreke za realizaciju veze ili u samoj vezi, volim sa drugaricama o tome da popricam jer se sve plasim da nisam mozda dovoljno objektivna.
Jesam za to da se cuje misljenje drugih ljudi , prijatelja/neprijatelja....Nikad ne znate sta bi sve mogli cuti, narocito ako dobro ne poznajete eventualnog momka. Misljenje drugih vam moze pomoci da stvorite konkretniju sliku o nekome, ali misljenje drugih ne bi trebalo da bude presudno vec samo jedan od argumenata za ili protiv.
Djelimično se slažem sa tobom. Ja više gledam djela a ne riječi. Ako meni momak urušava ravnotežu u životu i ne prija mi stavljam tačku.Slažem se da kada imate problem u vezi želite da popričate sa drugaricom i čujete mišljenje. Ako problem traje duži vremenski period realno je da se taj problem neće riješiti " kuliranjem". Ponašanje je presudno.
Nisam bila u situaciji da ne znam sa kim sam. Uvek pametno biram partnera. Izuzetno sam zadovoljna trenutnom vezom i partnerom. Prihvatam misljenja drugih, ali izuzetno cenim svoje. Mislim da samo treba znati sta trazis, i da budes izuzetno izbirljiv, da ne ides onom logikom daj , sta das, ili ne mogu nikome da se svidim, svi smo mi posebni i jedinstveni, svako treba tako da misli!
Dopada mi se tvoj komentar. Slažem se sa tobom

Mnoge zene ipak idealizuju partenara, vrlo cesto zazmure pred onim losim stvarima ili previse cene pozitivne osobine jedne osobe,partnera,a bacaju u zapecak lose osobine. Vrlo cesto mi svi jako dobro znamo sta je dobro za nas,ali se po nekad pokaze da u stvari nista nismo ni znale? Tu ulecu oni koji nam pokusavaju "otvoriti oci".
Koliko je to mac sa dve ostrice? Ili zasita treba pustiti da se dozivi iskustvo kako bi se posle znalo sta je ispravno? Koliko u stvari zaista pomazu saveti drugih,bliznjih? Da li treba pustiti, pa ukoliko drugarica naidje na problem, tu uletati u pomoc, ili ste pre za "Bolje spreciti nego leciti" ? Da li ste sposobni priznati i reci...."Bila/o si upravu" ?
Zavisi od prirode problema. Ja želim da svaka žena ima svoje dostojanstvo. Da kaže problem svome partneru. Ako nastavi da taj problem traje bolje je po Vama da se odvojite od partnera. Nećete imati poštovanje od strane Vaše jače polovine.