Mnoge zene ipak idealizuju partenara, vrlo cesto zazmure pred onim losim stvarima ili previse cene pozitivne osobine jedne osobe,partnera,a bacaju u zapecak lose osobine. Vrlo cesto mi svi jako dobro znamo sta je dobro za nas,ali se po nekad pokaze da u stvari nista nismo ni znale? Tu ulecu oni koji nam pokusavaju "otvoriti oci".
Koliko je to mac sa dve ostrice? Ili zasita treba pustiti da se dozivi iskustvo kako bi se posle znalo sta je ispravno? Koliko u stvari zaista pomazu saveti drugih,bliznjih? Da li treba pustiti, pa ukoliko drugarica naidje na problem, tu uletati u pomoc, ili ste pre za "Bolje spreciti nego leciti" ? Da li ste sposobni priznati i reci...."Bila/o si upravu" ?