
MESEC U ŠKORPIONU – igra svetlosti i tame
Ispred zamagljenog stakla prozora okovanog ispucalim drvenim ramom koga okružuju memljivi zidovi, malenim prstom iscrtavao je simbole, gotovo nesvesno, kao u nekom transu. Vlažna stakla bila su njegovo slikarsko platno sa koga su slike nestajale sa prvim zracima sunca u svitanje. Sitnom dečjom rukom, ali sigurnim pokretima crtao je krstove, zmije, srce koje krvari, ružu pokidanih latica... Svom odrazu u staklu dodavao je suze koje klize, ali ih u stvarnosti niko nikada nije video na njegovom licu.
Osećaj napuštenosti, osećaj straha i beznadja ispunjavao je njegovu dušu, ali o tome nikada nije govorio. Ni njegovo lice nije ga odavalo. U prelepim metalno plavim očima ljudi su videli samo hladnoću i uzdržanost, gotovo surovost. Često su ga čak opisivali kao čudno dete. A on nije bio ni čudan, ni hladan, ni bezosećajan. On je samo bio neko čija je drama započela još pre njegovog rodjenja, u kojoj glavnu ulogu ima njegova majka osudjena na smrt koja nastupa sa njegovim prvim udahom. U istom momentu dok se jedan život radjao, drugi se gasio, a prekidanjem pupčane vrpce otvoren je put svim strahovima, strepnjama, slutnjama do njegove malene duše gde će se zauvek nastaniti.
Kroz vreme ova duša u kojoj se večito odvijaju borbe izmedju snova i stvarnosti, nežnosti i okrutnosti, stvaranja i razaranja, mržnje i ljubavi, strasti i ravnodušnosti, davanja i osvete, postaje vulkan u kome konstantno tinja užarena lava.
Smrt je prvo što je upoznao, prvo sa čime se suočio, prvo što su njegove oči ugledale iako nesvestan tog trenutka. Ali duša pamti, naročito duša Meseca u Škorpionu.
Nakon prve lekcije, dolazi druga, a to je osećaj napuštenosti i odrastanja u sirotištu gde sve dobija osim ljubavi za kojom duboko u sebi čezne. Ali zbog prikrivanja svojih emocija, ljudi koji ga orkužuju ne prepoznaju njegovu potrebu. On želi da ga neko voli, a odrasta bez ljubavi. On želi da nekom pripada, ali nema kome i stvara svoj zamišljeni svet. On želi da nekoga štiti, ali nema koga. U nedostatku svega što bi ga utešilo, umirilo, ugrejalo njegovo bolom okovano srce, on raste u odlučnu, hrabru, pronicljivu i osvete željnu mladu osobu.
Prihvatajući smrt kao neminovnost, ide ka njoj gazeći život sa željom da mu se osveti. Želi se svetiti životu samom jer je ljut, jer ga je povredio, jer ga je ničim izazvano osudio na bol, patnju i samoću i iz te želje nemilice ga troši ne bi li što pre stigao do momenta koji je njemu mnogo bliskiji, a to je smrt. Svi su poroci njemu bliski i ne sklanjajući se pred bilo kakvom opasnošću svesno ulazi u situacije u kojima izaziva smrt smejući joj se u lice. Ona je izvor njegovog najvećeg straha, ali ne želeći da uzmakne ni pred kim i ni pred čim suprotstavlja joj se.
Celog veka gradi i ruši sve što njegov život čini, tražeći bilo šta za šta će se vezati, što će posedovati, a čemu će istovremeno pripadati. Ali kako to ne uspeva, u jednom momentu gleda smrti u lice, ali više joj se ne smeje, već je moli da po njega dodje i oslobodi ga tereta koji se život zove. Ovog kockara, pesnika, ratnika, sveštenika, dželata i kralja istovremeno, prati nepregledna povorka ljudi, jer svako ko je i na trenutak ovog andjela – demona pustio u svoj skromni život, nikada ga nije zaboravio, jer u njegovom prisustvu svi bivaju raskrinkani i prinudjeni da se zagledaju sami u sebe i vide ono što nikada ne bi priznali da u sebi nose.
Neko će reći da je ovo suviše mračna priča. I za svaku drugu poziciju Meseca ona to i jeste, ali za nekoga u čijem trenutku rodjenja se Mesec nalazi u znaku Škorpiona ona je samo jedna obična priča, na koju će odreagovati sa podsmehom, i začudjeno upitati šta je tu crno, šta je potresno i šta tregično. To je samo život! Okruženje će ga začudjeno pogledati i upitati se ima li ova osoba srce?!
Naravno da ima. Ima možda veće nego svi oko njega zajedno, ali ne pada na patetiku, na laskanje, nikoga ne žali i ne pridaje značaja uzaludnom kukanju nad sopstvenom sudbinom, jer on sudbinu drži čvrsto stegnuto za vrat.
Naravno da on ima veliko srce i kada voli, voli svakim atomom svoga bića. Voli svakim svojim pokretom i svakom svojom rečju, voli i kada je budan i kada spava. Voli svakog sekunda, ali isto to očekuje za uzvrat. Svoj otrovni rep nadviće nad svoje obožavano biće, štiteći ga od bilo kakve nevolje i od bilo koga ko mu može nauditi, sve dok mu uzvraća bezrezervnom ljubavlju, poverenjem i nežnošću koja njegov vulkan drži pod kontrolom. Medjutim, okrene li mu ledja želeći da nastavi put bez njega, otrovni rep umesto zaštite lako može postati oružje koje je upereno u onoga zbog koga je on bio spreman i ubiti i poginuti. Izdaju ne prašta i spreman je uništiti sebe zajedno sa drugom osobom, ali prepustiti je nekome, neće nikada.
Ukoliko pak, njegovo voljeno biće svojom ljubavlju, nežnošću, požrtvovanošću i posvećenošću obasipa ovaj već ranjeni Mesec u Škorpionu, rane će vremenom zaceliti, vulkanska lava u grudima zgasnuti, a on će doživeti transformaciju kroz koju počinje uvidjati svu lepotu i radost življenja. Biće posvećen kako porodici, tako i svom uspehu koji lako može postići kroz posao hirurga, psihijatra, rudara, arheologa, detektiva, grobara, patologa, socijalnog radnika, mafijaškog vodje, vojskovodje, kriminalca, policajca, pesnika, ratnika, istraživača, iscelitelja, maga, vodje tajnog društva...
U svom radnom okruženju ovo je šarmer koga suprotan pol obožava, vredan i izdržljiv radnik koji od svojih ciljeva nikada ne odustaje i koji je spreman izgarati za realizaciju ideje. Radno mesto osobe sa Mesecom u Škorpionu je igralište na koje svako može doći i pridružiti se zabavi u kojoj je ona glavna zvezda. Suprotno tome, u njen dom i blizu njene porodice stižu samo probrani, koji su skenirani od glave do pete, mada su i dalje pod prismotrom.
Osobe sa Mesecom u Škorpionu su izuzetno kvalitetna bića koja će pružiti sve lepo i dobro što niko drugi nije u stanju ni zamisliti, ali samo pod uslovom da je ljudi prihvate upravo onakvu kakva jeste, jer niko je ne može menjati. Ona svoje transformacije doživljava pri susretu sa smrću, bilo da je u pitanju rat, gubitak bliske osobe ili makar samo vreme provedeno na groblju. Dok se ne oslobodi straha, ne može ići napred, a oslobadja se jedino izlažući se izvoru straha.
Ovo je revolucionar koji će narod povesti u rat, da bi mu obezbedio slobodu. Ovo je iscelitelj kome nije potrebno reći koju muku duša ima, jer sve vidi. Ovo je neko ko govori bez reči, neko ko pogledom seče, neko ko dodirom leči. Ova duša je pozornica na kojoj se odvija ples svetlosti i tame u beskonačnom pokretu i beskonačnom trajanju.
Tatjana Milošević
ovaj tekst nije loš, posebno boldovano.. ako već ima na temi, izbrišite