:: MojForum.net :: > :: Društvo / Obrazovanje / Tehnika :: > :: Društvo :: > :: Filozofija/Istorija :: Tema: Da li su ljudi svesni prolaznosti zivota

[*Mew - S.w.E.e.T*]

u sustini jeste tako..jer zivot i vreme nastave zivot i posle nas..

[mikijev-zabavnik]

Filozofe

[*Mew - S.w.E.e.T*]

haha jesam..ali ne volim da filozofiram..osim ako sagovornik ne insistira na takvim temama

[SnowLady]

u sustini jeste tako..jer zivot i vreme nastave zivot i posle nas..

To mi sad nije jasno, kako to da tvoj zivot posle tebe nastavi da zivi, a ti?
I jos mi objasni kako mislis da vrijeme postoji...Cula sam da se skoro svi naucnici u tome slazu, da vrijeme zapravo ne postoji, taj termin se izmislio samo da bi se neke stvari diferencirale, postoji samo trenutak, trenutka smo svjesni, juce je proslo, sutra ce biti a mozda i nece, to samo stoji u terminologiji, vrijeme zapravo ne postoji!

[mikijev-zabavnik]

Ona umre a njen duh nastavi da zivi

[milica-tea]

mi smo prolazni ali ne i zivot... mada covek zivi dok god zive njihova dela... veliki umovi nikad ne umiru

[miss80]

Retko koji čovek je svestan prolaznosti života i to se uglavnom desi kada mu umre neko od bližnjih...o smrti se uglavnom ne misli,to je apstraktan pojam za većinu.

[Feniks]

Retko koji čovek je svestan prolaznosti života i to se uglavnom desi kada mu umre neko od bližnjih...o smrti se uglavnom ne misli,to je apstraktan pojam za većinu.

Pa cak i tada kada dozive smrt nekoga od bliznjih, strah od prolaznosti tera da to vrlo brzo potisnemo u sebe..da ne kazem "zaboravimo".

[olishka]

Kako vreme ne  prolazi, ako se nizu dani, nedelje, meseci, godine, stoleca, milenijumi?  Mozda je covek kriv sto je izmislio brojeve i tako dao mogucnost da se godine broje. Verovatno je covek bio svestan prolaznosti zivota, a kroz zivot i vreme koje prolazi. Starenje je jedan od dokaza prolaznosti vremena. Kako god mi gledali i zeleli da vreme stane, ono neminovno prolazi. 
Doduse, sve ovo moze da se posmatra i sa filozofske strane i onda bi ovo sto sam napisala moglo da dobije i drugi smisao. 

[revelation09]

Ima jedna budisticka mudrost koja otprilike kaze "kad gledas casu, posmatraj je kao da je razbijena".Ovim se zeli ukazati  na to da moramo biti svjesni kako sve ima svoj pocetak i kraj. Ono sto pocne, mora se i zavrsiti. Dakle, moramo biti svjesni svoje prolaznosti i prolaznosti zivota uopste.
Oni smatraju da bi nam svjesnost o prolaznosti mogla pomoci da lakse prihvatimo tu cinjenicu i da se na neki nacin tako stitimo od razocarenja.

Po meni, ima istine u tome, s tim, da meni ova teza ima i neku negativnu konotaciju.Npr. ako razmisljas o tome kako ce se nesto sto je zapoceto ( veza, roditeljstvo, posao itd ) i zavrsiti, zar samim tim sebi ne stvaras neki negativan naboj i nekako vec u startu 'gusis i ubijas' onaj pocetni zanos i entuzijazam...

Generalno, mislim da mnogi ljudi nisu svjesni prolaznosti zivota ili makar ne razmisljaju o tome.Cini mi se da se ponasaju kao da su neprikosnoveni, pa im nista nije sveto, sebicni su i ne mare mnogo za druge, ali kad ih "zivot opomene", tada je najcesce kasno!