U okviru
psihologije postoje različite
naučne discipline kao što su:
razvojna psihologija, socijalna psihologija, psihologija ličnosti, psihologija rada, pedagoška psihologija, klinička psihologija itd. Pošto se psihologija bavi proučavanjem ponašanja ljudi, psihološka naučna saznanja imaju primenu u raznim oblastima ljudskih delatnosti kao što su: vojska, sport, industrija, ljudski resursi, marketing, školstvo, zdravstvo, socijalni rad itd. U okviru navedenih delatnosti psiholozi rade kao stručni saradnici obično u timovima stručnjaka koji uključuju stručnjake različitih profesija (kao što su: lekari, pedagozi, socijalni radnici, ekonomisti, menadžeri itd).
Predrasude o psihologiji Prva i vrlo česta predrasuda o psihologiji je
da je psihologija grana medicine i da su psiholozi lekari (popularno “doktori”). Kao što je gore navedeno psihologija je sasvim nezavisna naučna disciplina i nije sastavni deo medicine. Za razliku od medicine, psihologija se ne bavi izučavanjem funkcionisanja ljudskog organizma, već isključivo funkcionisanjem psihičkog života, odnosno ponašanja ljudi u zavisnosti od brojnih društvenih i bioloških faktora. Dakle, psiholozi nisu lekari, oni ne prepisuju lekove, ne koriste stetoskop ni ostalu medicinsku aparaturu. Za razliku od lekara, psiholozi u okviru svoje delatnosti kao sredstvo rada koriste razgovor (sa klijentima, pacijentima, ispitanicima) i psihološke merne instrumente (testove, upitnike, skale procene itd) putem kojih prikupljanje neophodne informacije, planiraju i sprovede psihološke tretmane u funkciji pružanja psihološke pomoći, edukacije, istraživanja, organizacije rada, selekcije kandidata za neko radno mesto itd.
Druga često zastupljena predrasuda o psiholozima je
da su svi psiholozi zapravo klinički psiholozi, psihoterapeuti, psihoanalitičari, ljudi koji analiziraju tuđe ponašanje, motive i skrivene želje. Kao što je gore navedeno, postoje brojne grane psihologije (kao što postoje i brojne specijalnosti medicine) i samo
jedna od tih grana jeste klinička psihologija. Za razliku od psihologa koji se ne bave kliničkom psihologijom (koji rade u oblasti rada, ljudskih resursa, marketingu itd) jedino psiholozi koji su završili dodatne specijalističke edukacije za sprovođenje psiholoških tretmana (psihoterapija, savetovanje, psihodijagnostika, različite forme edukacija itd) se bave pružanjem psihološke pomoći osobama koje imaju poteškoće u psihičkom funkcionisanja i to najčešće u okviru zdravstvenih ustanova ili privatnoj psihološkoj praksi.
Izvor