Nemam odgovor na pitanje da li volim da mi se persira.
Ima više tačaka gledišta...
Persiram nepoznatima, starijima, pretpostavljenima...desilo mi se da u jednoj banci bih na šalteru radi jedna moja školska drugarica koja mi persira i ni jednim pokretom ili ponašanjem nisam osetila to jedino zajedničko u našem životu...ali to nije pravilo službe, to je umišljenost, kompleks...
Često osobama za koje smatram da ne treba da mi persiraju to i kažem...
Radim u službi gde su pretpostavljeni tj. starešine muškarci i to sada već relativno mladi...Naravno ,,vi,, je obavezno ali samo kod njih u kancelariji.
Ni kod mene to nema veze sa godinama i udaranje u moj ego ali zaista bih kao i Plutonac ponekad poželela da sa ,,vi,, držim pojedince na distanci.
Dobila sam nedavno mejl od školskog druga koga nisam videla pa eto od završetka osnovne škole, kaže video me medju prijateljima osobe sa kojima je i on. Raspisala sam se ali moram. Oduševila sam se, ,,pismo" je bilo pisano sa tolikom bliskošću kao da smo se juče videli. Svako obraćanje , ako nije bilo ime, bilo je ,,Ti,, u kome sam osetila i bliskost i poštovanje.
E tako , od situacije do situacije se koriste vi ili ti...ali to važi samo za osobe koje nisu sujetne a ipak drže do sebe.