
Komšije/susjedi
U velikim skupinama naših gradova,ljudi često žive vrata do vrata,a da se ne poznaju.Bolje poznajemo glasove koji se čuju iz susjednog stana,nego lica njegovih stanara.
Nasuprot tome,nekada se u ovom svijetu,koji smo velikim dijelom izgubili, komšija poznavao,a u mnogim slučajevima i suviše dobro poznavao.
Evo šta kažu narodne poslovice:
- ko ima dobrog komšiju,ima i dobro jutro.
- ko ima vjerolomnog komšiju,zlo mu jutro osvanuje.
- komšija je utoliko opasniji,što njegovom oku ništa ne promiče.
- komšija sve zna.
U današnjem svijetu ravnodušnost je glavno osjećanje prema komšiji,u nekadašnjem svijetu to je bilo nepovjerenje.
Evo šta kaže kineska basna,uzeta iz „Li-Cea“:
„Jednom čovjeku nestala je sjekira.Posumnjao je u sina svog komšije,da mu je ovaj uzeo i počeo je da ga posmatra.
Njegov hod bio je hod kradljivca sjekire.Njegovo lice bilo je lice kradljivca sjekire.Riječi koje je izgovarao mogle su biti samo riječi kradljivca sjekire.Cjelokupno njegovo držanje i ponašanje odavalo je čovjeka koji je ukrao sjekiru.
Ali,sasvim iznenada,kopajući zemlju,čovjek pronađe svoju sjekiru.Kada je sutradan ponovo pogledao sina svog susjeda,ovaj nije imao ničega ni u hodu ni u ponašanju što bi odavalo kradljivca sjekire.“
Evo kako je kod mene:
Kada sam prije nekoliko godina,u dogovoru sa komšijom izgradio ogradu između moje i njegove kuće,jedan stariji komšija koji živi tu u blizini,rekao mi je: „Komšija,ti magistrira“!
Ostao sam zapanjen,pitao sam se... kako magistrirao,kad nisam ni upisao magisterij.Kasnije
mi je objasnio.Ko izgradi ogradu između svoje kuće i kuće svog komšije a ne čuje se svađa između njih... on je magistrirao.
Kakva su vaša iskustva/stavovi o komšijama/susjedima.