Sviće nova zora,i sunce se polako i stidljivo pomalja na horizontu.Sudbina je čudna pojava,pričao je čovek duge, sede brade do pojasa. "Nekada sam mislio da mi je naklonjena.Nekada davno sam bio ubedjen u to! Ali sada mislim da ustvari niko nije njen miljenik.Moras nauciti kako je to biti sporedni lik u necijem zivotu,uzas, ali i ja pozelim po nekad....... da povjerujem da je to bila istina.
Zavaravam se tom igrarijom...sporedni lik!? Bolje i to nego nista. Ali gubim svoj identitet,pripajam se gomili ljudi bez lica i kao da vise ne cujem svoje reci ni sebe,vec nekog drugog unutar mene...Sijedam nespretno u fotelju i naslonom se zakucavam u komodu iza sebe. Tada mi na glavu pada figurica od porcelana, odbija se i lomi o pod u paramparcice . Ufffffffffffffff česka se po glavi ..."pa da mator sam za ove misli. " Sporedni lik - imalo je svojih prednosti...
Zašto se više ne radujem stvarima kojima sam se prije radovao, zašto me više ništa ne čini sretnim odn. zašto me ono što me nekad činilo sretnim više ne čini.... Da li to znači da mi život više nije lijep? Ili da više nisam onaj isti čovjek pun optimizma, koji je u svemu vidio samo dobru stranu tog "nečeg".....Nekad sam mislio da mogu učiniti mnogo toga, sad znam da ne mogu ništa, da sam bespomoćan, jadan i uvređen saznanjem kakav je svijet, pardon ne svijet, već oni koji u njemu žive, ako se može reći da ti isti žive...Primjetih da se u meni rađa jedan drugačiji lik od onog kakav je dosad postojao, ne znam, možda sam to neki novi ja, možda sam samo zreliji, možda je ovo znak da sam odrastao i da u meni ne leži više onaj naivni dječačić kakav sam nekad bio, primjetih da se u meni rađa pisac. E, sad je pitanje da li je to dobro? Zar nisu svi pisci oni otkačeni, neshvaćeni ljudi? Zar nisu to čudaci kojih se drugi ljudi iz nekog nepoznatog razloga plaše i izbjegavaju ih, za njihova života? Uh, nije valjda da me ljudi već sad tako gledaju jer nešto primjećuju, primjećuju li da ih gledam kao nešto prolazno, nešto konstantno, nešto neprekidno, monotono...Zar nisu svi isti? Ne, neko će se izdvojiti, neko o kome će se pričati mnogo godina poslije nas, ali taj neko što je sad kao "kap vode u moru", poslije će biti neka "kap vode u pustinji". A svi ostali kao da ih nije ni bilo. Pitam se, pitam, da li će taj neko biti ja? Zar ovo već ne prelazi u ironiju?!?
...previshe zivotnih pitanja za ovo kratko poslijepodne...Prelazim rukom preko čela... i osluskujem tishinu. Nadam se nečijem shapatu koji ce ispljunuti makar neki odgovor mjesto mene...ali uzalud. Osjecam boli me glava...Navlačim stari mantil i...odshetah do plaze
Tema: 
23:40:03, 10.Dec.2014. 