Hvala vam puuuuno! Bes je pomalo izbledeo, ali nije ruzan osecaj kada to gledam. Sva sreca, kcerka je na fakultetu i dolazi kuci jednom u dve nedelje, pa je bar postedjena susreta, prepricavanja drugarica o tome kako "on tebi prkosi, voli samo tebe" i slicnog repertoara dezurnih tracara. Prave i dobre drugarice, na srecu, misle pametno svojim lepim glavicama , brinu o njoj da uci, da se smeje, da izlazi, da zaboravi. Prosle nedelje smo razgovarale lepo, bas kako i i predlazete, jezik mi je bio , za divno cudo, sporiji od pameti, secala se lepih i manje lepih trenutaka, zapravo je srecna sto se iz cele te price iskobeljala. Kaze da ponovo moze da se okrene sebi, da slusa muziku, svrcka se po netu, kao da su joj se oci otvorile bez scena, bez pakosti i pravdanja. I ja sam sada srecnija... valjda do sledece prilike. Veliko je iskusenje biti mama, zar ne? Nikad nisi sasvim siguran da si dorastao zadatku, da cinis dovoljno i da je do sto radis, mislis i govoris dobro, da cuvas i ne gusis brigom dete, narocito kad predje sitne godine i postane prava zena od 22 godine, cvrstog karaktera, pametna, kao sto je sad moja kcerka. Pomozite mi jos sa jednom stvar, jer sam tu ja prava neznalica. Ona je veoma lepa ( to ne kazem samo ja , gledajuci je majcinskim ocima:), ljudi je vole jer je drustvena, recita i vesela, ali je dosta sebicna, samoziva i ne pokazuje osecanja. Odnosno, nije joj bas stalo da usreci druge, ni ljubavlju ni sitnom paznjom, a kad joj to neko prebaci, kaze da je ona takva"drvena" , da je razmazena i tako to. Kad joj kazem da je ljubav prvo davanje, pa tek onda sve drugo, smeje se i kaze da sam ja pateticna i idealista. Nedavno sam cula u nekom filmu, da ljubav nije osecanje, to je sposobnost!!! Bas je tako, ali se i sposobnosti sticu. kako da je naucim da ljudima koje voli to i pokaze i dokaze, cineci lepo i sebi i drugima? Da je naucim da ce lepota spasiti svet ako je budemo pruzali, a zauzvrat dobijamo puno srce?