Postovani,
U braku sam nesto vise od godinu dana. Sa sadasnjim suprugom sam bila u vezi nekih 7god pre stupanja u brak.Medjutim, pojavili su se problemi. Pre nego sto smo stupili u brak dogovor je bio da vodimo samostalan zivot jer je dogovor bio da zivimo u njegovoj porodicnoj kuci. Prvo razocaranje je usledilo prvi dan bracnog zivota jer mi nije rekao da njegovi spremaju "durgi dan" vencanja, sa tim sam bila upoznata posto sam se probudila. Rekoh, ajd da ne zatezem situaciju ispostovacu sve.Malo mi je bilo neprijatno jer su tu bili samo njegovi prijatelji i rodjaci bez bilo kog mog. No dobro...Onda je pocelo da kada se vrati sa posla prvo svrati kod roditelja, kad krene na posao svrati kod njih, popodne mora da se pije kafa sa njima...Mislim njemu je to OK jer je ceo zivot sa njima ali ne i meni jer sam smatrala da treba da se udam za njega a ne za njegove.Ne kazem da ne treba da se ide kod njegovih, ali prva nam je godina braka i trebalo bi da radimo neke stvari zajedno, da uzivamo jedno u drugom.Nazalost nije tako. Onda mu je se razboleo otac. Pruzila sam svu pomoc koju sam mogla u smislu da ga pregladju lekari sa kojima radim, da dobije sto bolju negu.Onda je se razboleo i moj otac i umro je mesec dana nakon sto smo saznali za bolest.To sam sve prosla sama, od sahrane, odrzavanja kuce(sada mi je prazna kuca u selu a od supruga ne dobijam nikakvu pomoc;sama krecim, kosim,...).Kada je njegov utac preminuo, odlucila sam da se ponesem kao sto je se i on poneo. Mislila sam da ce uvedi svoju gresku. Nazalost ne.Na sahrani se ponasao kao da ne postojim,ja mu pridjem ne bi li me pozvao da stanem kraj njega da i meni izjavljuju saucesce, on se samo okrene i ode.I ja sama medju onolikim narodom uzas.Posle krene njegova majka kako nisu znali sta rade, bili pod stresom(a bas i nisu odavali stres) i da su pogresili(a to nije trebalo da mi ona kaze nego suprug),a me ona gleda kao njeno dete-mislim kako je to moguce....Dodje prva subota,meni njegova majka kaze da sam u planu da idem na groblje,a on kod moga oca nije ni bio.Bas mi je bilo bez veze,ispade da mi je preci svekar od oca.I onda prodje sve kroz glavu sta on nije uradio a sta se podrazumeva da ja uradim.Kada mi je bio rodjendan ja sam mnogo plakala jer je bio par dana posle smrti mog oca,on je spavao u tom trenutku.Za prvu NASU godisnjicu,kaze da pozovemo tvoje na rucak a njegovi se podrazumevaju.Mislim to je NASA godisnjica, treba da se posvetimo NAMA ali ne, nisam cak ni poklon dobila.Posle je moja svekrva pocela da smara da se ide kod nje na ruckove, doruckove i vecere, pa nisam debil da ne znam sama da spremim i zelim sa svojim suprugom to da uradim,zelim sa njim da jedem a ne cim sam ovde da se podrazumeva da sa njegovima mora da se pije kafa,da se jede.Kada ne spremim nista on otrci kod majke ili sestre da jede bez obzira sto sam ja izvadila nesto da spremim jer one imaju spremljeno.I meni moji nedostaju i majka i sestra i sestrici.I ja zelim sa njima svaki dan da budem ali nismo blizu pa to nije moguce.Ah, da cak nije nijednom hteo da noci kod mojih, kao ne moze da menja krevet a i u istom smo gradu, pa jedno vreme nije ni hteo da svraca kod mojih a niko se nisakim nije svadjao.I sta sad on ne ceni moje a ja njegove treba da cenim.Mislim da to u mom univerzumu ne funkcionise tako.Ne mogu neke stvari da mu kazem otvoreno jer koliko god da kazem sto pribliznije on izvrne stvari i to nije ono sto mislim.Isto, ako krenemo da se prepiremo i on se naljuti ili nece vise da prica sa mnom po tom pitanju izadje kod njegovih, a ja ostanem da sedim sama.Pa kad on smatra da treba da se vrati on se vrati.Uzas.Njegov komsiluk mi ne prija da se druzim,jer su velike abronose i vole da zezaju na niskom nivou.Tako da nemam sa kim da pricam.Ako njemu nesto kazem, on to sve prenese njegovima iako kaze da to ne radi ali po nekim komentarima vidim da je rekao.Npr. sretne me kum njegove sestre na ulici i pita me sav u frci da l sam primila resenje za stalno na poslu i da li cu imati dete.Obzirom da radim na Fakultetu,kod nas se resenja ne dobijaju tek tako za stalno, neophodno je naucno napredovanje,a dete ne zelim jer treba da doktoriram sledece godine.Opet to su neka privatna pitanja koja ne zelim da mi postavljaju i zasto me ogovaraju?Njegova majka kaze, treba to, on stavlja, treba to on stvalja, a ja zelim da se mi dogovorimo sta nam treba bez suflera.Rekao je da je deo gde zivimo nase, zasto onda njegovi upadaju u spavacu sobu kada spavamo i goli smo?UZAS!Mi nigde ne izlazimo, sad kao hoce da izlazi jer sam mu pomenula bracnog savetnika...ne radimo nista zajedno...bas bez veze, a volim ga.
Ne zelim da ga odaljim od njegovih, ali mislim da treba i ja da postojim kod njega u zivotu.Ipak sve navike sam promenila, promenila sam kucu, otac mi je umro i kuca u selu mi je prazna (tuga), niko mi ne pomaze da je odrzavam, majka i sestra sa decom su ovde u gradu ali ne mogu stalno da ih vidim, svi moji prijatelji su daleko, nemam sa kim da povedem konstruktivan razgovor.SAMA SAM A U BRAKU SAM.Volela bih da prvo dodje kod mene kada se vrati sa posla, da jedemo zajedno, popricamo pa da ide gde god hoce.Sad ne znam ni kako bismo dete gajili.Mnogo se plasim da ostanem trudna jer ce mi svi vaspitavati dete, svi ce biti pametni....STRASNO!
Molim Vas, pomozite mi kako ovo da izvedem na pravi put.