
ASCEDENT ŠKORPION
Podseća sav njegov ţivot na zahuktalu i penušavu reku, koja neumoljivo juri ka svom cilju, jer su i njegova energija i snaga, apsolutno besprimerni i nadahnuti jednom čvrstom i neumoljivom voljom. Neistrošiva je ta energija, sasvim magnetična i ta strasna volja, koja mora da ratuje sa ţivotom, da se neprekidno bori, postavlja sebi najteţe ciljeve. Neumoljiv je on i gotovo, nemilosrdan, kad progonjen strasnom ţeljom, poţeli da dosegne nešto i pobedi nekog, pa nema te prepreke, koju neće oboriti, nagonski surovo, za njega sasvim prirodno, na putu svom. Ne plaši se on ţivota, već ga izaziva, ne plaši se smrti, već je priziva, jer njegova snaga, kao da sve vreme, izazov traţi, izazov koji će stvoriti cilj, koji se dostići nikada ne moţe i što je još vaţnije, dovoljno opasan i za druge neprihvatljiv, jer se, tek tad, njegov ponos raduje. I ţelja se pretvara u strast gladnu, strast u snagu, koja bez uzbuđenja ne ţeli da deluje, pa tek onda, on počinje da stvara svoj svet, oslanjajući se uvek na sebe i svoju volju, koja sama ţeli da odredi pravac i tok ţivota. Baš kao reka, uvek nalazi put, pa kako je po prirodi osvajač, on ne mari mnogo za dobro i zlo, već samo za cilj, koji se dosegnuti mora. On ţeli da vlada stvarnošću, da gospodar bude, pa ne mari za pravdu ili ideal dobra. Kao da je uvek spreman i sposoban da reši sve, da dosegne cilj, njemu je dovoljno tek majušno svetlo, skoro nevidljivo, da do njega dođe. Rušiti ili graditi, nije vaţno, vaţno je to, da ne dozvoli da ţivot nad njim ima moć, već on nad ţivotom. I sve dok ga pokorava, daje pravac, podređuje sebi, on ţivi, sa budnom paţnjom da ţivot sam nad njim, ni u jednom času ne preuzme vlast. Nema za njega gore muke, nego kad njegova energija nema u šta da potroši sebe. Pa, ako za nekog moţemo biti sigurni, da će ostvariti svoj cilj, bez obzira na put, koji mora preći, da će stići tamo gde je naumio, ma koliko to da košta, onda je to baš on, kao što reka mora da se ulije u more, bez obzira, koliko nepredvidiv, lukavo krivudav, dramatičan, tegoban, razoran bio njen tok, bez obzira na predele koje je ostavila za sobom, na sve ade, bare i močvare od izvora do ušća. Da, baš takav je njegov ţivot i takav je on i takav je ovaj neumoljivi, dok gledamo nekog spolja sasvim spokojnog, a unutra sasvim neumoljivog, pomahnitalog, opsesivnog čoveka, progonjenog vlastitom snagom, osuđenog vlastitom energijom, bez premca, da ţivot odredi, savlada i pokori sam. I baš iz tog iskustvenog poverenja u vlastitu snagu, sad se rađa jedna ambicija, koju stvara višak energije, energije, koja primorava samo njega, energije, koja traţi put, ma gde on zalutao, ma šta radili drugi, pa baš zato, iz tog viška nepresušne snage, samo zato što mora napred, dalje, on postaje sam. A potom jasno otkrivamo, jednu sasvim posebnu individualnost. Ovo je na kraju, lik jednog apsolutnog individualiste, u stvari, koga za razliku od svih drugih, kao takvog, nije stvorila kakva pobuna, netrpeljivost spram autoriteta, tuđe volje ili slično, već samo nestvarna snaga energije, koja ga određuje i koju on sledi, dok drugi ostaju daleko, pored kojih on prolazi i gleda, kao reka što pogledom, samo za čas, okrzne predele koji se njoj dive. Tako i on, poput nje, sam i samo za čas, gleda svet oko sebe, koji stoji, svet jednoličan, jer se predeli, ipak, ponavljaju, kao ljudi koje sreće, kao njegovo iskustvo, sasvim besprimereno, kao iskustvo reke, koja zna, da posle planinskog lanca, dolina dolazi, pa opet, ponovo i ponovo. I što više zivi, neumoljiv i nedodirljiv on postaje, ratnik od postanka sveta, iskustva, kakvo drugi, nikada imati neće.
preuzeto iz knjige Astropsihologija G.Milekica