Trazeci savet na internetu,naisla sam na ovaj forum!Iskreno se nadam da ce mi neko pomocu u resavanju mojih za mene velikih problema?!
Rodjena sam kao veoma srecno i veselo dete (po prirodi).Osnovne karakteristike moje licnosti su preosetljivost,preterana ambicioznost i druzeljubivost.Volim velike skupine ljudi,velike porodice,jednom recju obozavam da se druzim i da sam u stalnom kontaktu sa ljudima.Kada ostanem sama i na nekoliko sati raspolozenje mi pada.Problem koji osecam je zaista psihicke prirode i osecanja koja me obuzimaju traju vec tri godine skoro su neizdrziva vise!!!
Zavrsila sam osnovnu i srednju skolu sa fenomenalnim uspesima,nikada nisam bila problematicno dete,stalno sam se zaljubljivala,izlazila,trenirala i vise sporta odjednom,ali uvek sam znala da rasporedim vreme za sve!
Problemi pocinju kada je doslo vreme da se upisem na fakultet...Kao prvo,u tom periodu upoznala sam ljubav svog zivota,ta ljubav je divna i dalje traje bez ikakvih problema.Moji roditelji su u pocetku bili protiv te veze i danonocno mi prigovarali da skola i ljubav ne mogu zajedno!Branili su mi izlaske nabacivali prijemni koji se blizi,tenzija je rasla,a ja sve manje ucila zbog pritiskla!
Citavog zivota sam zelela da postanem stomatolog,i sa ponosom mogu reci da nisam bila od onih koji se premisljaju kada dodnose odluke.prijemni sam pocela da spremam mnogo ranije od ostalih svojevoljno i marljivo sam ucila!Moje ucenje bi prestajalo uvek kada bi mi roditelji zvocali zbog momka i stalno su mi gusili volju za studiranjem.Zivela sam kao u magli i sa strahom da necu izaci na vazduh zbog kazni i ziveci tako jednolicno priblizio se prijemni.Imam strogog i bezosecajnog oca,koji mi je postavio uslov da izaberem samo jedan prijemni na koji cu ici.Kako je medicina teska iz straha da ne ostanem bez studija odabrala sam ono sto mi je najvise lezalo -matematiku.Prijemni sam spremila lako za tri dana i upala na budzet.Tenzija se smanjila tih mesec dana u kuci bili su srecni zbog budzeta... Ja sad krecem trecu godinu sa studijama a jos uvek ni prvu nisam dala,u kuci je konstantni haos,svadja dreka!svako jutro se budim sa ogromnim glavoboljama,nemam zelju da vezbam,da izadjem na sunce ,nemam zelju da jeden...Majka i otac su ljuti,besni i razocarana lica me dovode do ludila!Traze nacina da bi me povredili,nazivaju me pogrdnim imenima ,tuku, napadaju i mog momka i moje drugarice i sto me najvise povredjuje uporedjuju sa drugim ljudima!(koji naravno ciste godine)!
Kad god uzmem knjigu u ruke meni se povraca i ne volim to sto ucim,ne zelim biti profesorka,mozda i zelim vise i ne znam!Zivim u paklu,svom unutrasnjem a da to niko ne primecuje ili ih jednostavno nije ni briga!
Retko se smejem jos redje radujem,ranije sam volela da se lepo obucem,odem u kupovinu cak mi ni ucenje nije bilo tesko a sada je sve crno i pocinjem da se plasim sama sebe!Pocinjem da mislim da ce ovom svetu biti bolje bez mene jer moja pojava nikog ne cini srecnim!
Inace moja porodica je ugledna i naizgled veoma srecna,a u stvari unutar nasih cetiri zida odvija se prava predstava pakla.Da sam u pravu govori mi cinjenica da odkada znam za sebe moji roditelji nikada nisu nasli zajednicki jezik,relativno mladi su se uzeli i u njima prepoznajem malu decu.Stalno se svadjaju i tuku i to me jos vise rastuzuje!
Razlog zbog kog sam jos uvek ziva su dve moje mladje sestre koje neizmerno volim i naravno moj decko koji mi jedini pruza podrsku.Roditelje imam ali njihovu ljubav nikada nisam osetila kako zasluzujem,zeljna ljubavi trcala sam za svakom osobom koja bi mi pruzila kap ljubavi malo toplih zagrljaja.Iz tog razloga sam cesto bila izigravana od strane prijatelja,jer su ljudi surovi i samozivi!
Zivim u malom mestu i psiholozi su ustvari tracare i ne zelim sa njima deliti svoje probleme,jer mrzim da me sazaljevaju.Zaista se nadam da ce mi neko kompetentno lice pomoci kako da prevazidjem ove trenutke u svom zivotu!
Cini mi se da ja problem i sama sagledavam iz pravog ugla ali resenja nigde...za njim bezuspeso tragam!!!!
Hvala unapred!
