u redu je da se izvines za ono u cemu si pogrijesio...moja greska kod te moje recenice, nisam u potpunosti se izrazila.....uff, ne znam bas imam li toliko samopouzdanja..lako je pisat, al ajd se dokazi..uzivo sam malo sramezljiva, dok se ne opustim..i tek tad postajem svoja..ali ne u potpunosti..svoja sam u potpunosti jedino kad sam sama sa sobom.........jaoooooo, e hvala ti na ovim rijecima : "Mislio sam da sve pogresno radim.A ti ne.Tebe otac maltretira svaki dan,majka je kako sam razumeo neutralna,pa cak i na strani oca neki put,braca nemaju veze i ti u toj takvoj situaciji gde je sve protiv tebe,gde ti svi bezmalo govore da nekostas nista, da nevredis nista,nalazis toliko smopouzdanje da sve sto kazes nekajes se i potpuno verujes u sebe" .....sve sto kazem, ne kajem se...to izgleda ovako..ja kad nesto kazem i kad stanem iza toga, to je rijetkost..samo u situacijama kada sam 100% sigurna da sam u pravu..a dosta sam nesigurna sto pokusavam promijenit i ide mi nekako na bolje, valjda..tako da je rijetkost kada stanem iza svojih rijeci..primjer..godinama sam trpjela onakvo ponasanje od oca i da sad dode i kaze da idemo razgovarat, sve sto bi mu rekla, za nista ne bi pozalila jer sam u pravu sa svime...ali inace ? inace sutim kad se prica..da, ne, dobro, valjda.....tako da......ne vjerujem tolko u sebe kolik ou bolje sutra

......ma moj otac je puko od rata..njega je tata njegov isto tako maltretiro..od sve djece, jedino je moj tata radio sa konjima, sjeko drva i ostale poslove koji su se obavljali u to vrijeme..inace smo iz Bosne..pa si zamisli kako je tad bilo prije 30ak godina..njega (mog tatu) je njegov tata (moj djed) psihicki unistavao kao i njegovu mamu (moju baku)...sa tim rjecima, omalozavanjem, da manje vrijede i slicno..znaci u djetinjstvu je bio maltretiran od strane vlastitog oca i ona je jos bio u ratu...to kad se spoji, dobijes ovo kakav je sad...zao mi je, i mislim da bi trebo otic na razgovor kod nekoga...ali on si je zacrto u glavi da ako posustane u necemu, da nije vrijedan da zivi...on misli da se od njega sve ocekuje, da je sve na njemu, da je on glavni a u stvari je to moja mama..dok je tata radio u njemackoj i slao kuci novce za izgradnju kuce u kojoj smo sad, mama je vodila sve papire, odgajala 4 djece, vodila sestru po bolnicama, bavila se skolovanjem 3 djece i poslom jednog djeteta, vodila sve oko kuce, ganjala papire za izgradnju, narucivala materijal, docekivala radnike i ovjasnjavala im i pomagala betonirat, nosit ciglu, na mjesalici bila itd itd...pa kad je naruceni namjestaj doso, ona ga je sastavila..sve ormare, sve ladice, ves masinu, pec, kuhinju, wc..sve je ONA montirala...plus jos djeca...tako da nije sve na tati bilo..niti ce bit...ali, kad ljudi dodu i kazu svaka cast mojoj mami jer znaju da je ona sve unutra to napravila, njemu je krivo..jer se ne vidim njegov dio posla..on je zaradivo i davo novac..da njega nije bilo i tog novca, ne bi ni ove kuce........tako da ja njega razumijem, sto je takav kakav je..ali, to sto on radi je pogresno...ali, problem je sto mu to ne mozes rec..problem je sto mu nista ne mozes rec jer on misli posto je prozivio svasta u zivotu, da je najpametniji i da je uvijek u pravu...pa tako i oko ovog odgoja..po meni, nije u pravu...po meni, nije u redu da djete od 10ak godina tjeras da ocisti kuhinju, opere sude, usisa pod, prasinu obrise, dvoriste ocisti i da na vecer tek uzme knjigu..a ocekujes petice u skoli od njega....kako ? kako kad mu nedas slobodno vrijeme za ucenje ? nadalje, po meni nije u redu da djetetu od 17 godina ne dozvoljavas da ode kod prijateljice koja je 10 minuta pjesice udaljena od nje...da ne dozvoljavas da na kraj srednje skole, djete tvoje ode na sladoled sa cjelim razredom i razrednicom...nije u redu da punoljetnom djetetu branis izlaske, da mu ne dozvoljavas da ti kaze sto misli, da mu ne dopustas da ode spavat kad je umorno, da mu ne dopustas da uci kad ono ima volje i zelje za tim a ne kad se tebi sprdne...takoder, za mene nije nikako u redu da bolesnom, djetetu, vlastitom, ne odes kao otac u bolnicu u posjetu dok ti je dijete odvojeno od cijelog sprata, dok je samo na cjelom spratu...po meni nije u redu da tom istom bolesnom djetetu kazes gluapco jedna, smrsaj, debela si ko svinja, pogledaj se, ko tenk si, smanji to jelo.....dijete ti je takvo napuhnuto, a ne debelo od terapija a ne zato jer previse jede.....nije u redu po meni da ja, sa svojih 20 godina, jedem u tri sata, najedem se psoteno i u pola 4 tata dode kuci sa dva pileta i natjera me da pojedem dva bataka od pileta samo zato da se ne baca...pa jela sa, i to posteno sam se napucala, puknut cu da jos nesto stavim usta...ali ne, jede se kad je vrijeme jela...a kad se jelo stavi na stol, on kao gospodin lezi i gleda tv, i kad mi svi jedemo, onda dode za stol i jede...a sta nije kad je jelo, jelo je za sve ?? daje neka tamo pravila, a ni sam ih ne postuje..pa kakav primjer dajes djeci onda..ako ti sam ne postujes to sto kazes, to sto zahtjevas od svih nas, kako da mi postujemo

.......
je, to je suprotstavljanje i skroz si u pravu sa svime sto si reko u vezi ovoga...ali..nakon njegovog apsolutnog ne, ja sam ga izbjegavala..dva tjedna se nisam javljala na telefon..bio je u njem tad..i kad je trebo doc, reko je mami da on sa mnom nece razgovarat...ja sam to samo prihvatila...nece razg on sa mnom, dobro, ja oko njega necu ic..kad bude htjeo pricat, nek prica, ja sam za...tako da..samo igram kako on kaze..i ova mi igra savrseno odgovara......je, cudno je..ne znam sto da kazem u vezi toga, tj kako da odg na to..shvatio bi da sam ti konstantno svaki dan pisala sta mi je radio..vec bi ga upozno preko mojih rijeci.........sto se rodjaka tice...jedni su u austriji, drugi u svicarskoj..njima ne mogu..ostali svi u zagrebu..i ne mogu ni njima jer..npr, ovi u austriji..da su oni u zgu, njima bi mogla otic..jer su dobri..dobri u smislu da kad dodu nama, lijepo pricamo o svemu, si zajedno...a ovi koji su iz zagreba, samo se svadamo umjesto da pricamo sta kod koga ima..ali to je svadanje iz starog doba..spomene se stari odgoj djece i ovaj danasnji i eto ti svade..taj koji je spomeno to je za da su se djeca odgajali kao danas, a svi ostali da se odgajaju kao prije...onda taj isti koji je pokrenuo temu odgoja, pokrene temu skolskih dana, kako se tuko, kako je ovo kako je ono, a laze na tone..i svakog nazivcira...njegova zena je blago retardirana (zvuci grubo, ali stvarno je, psihicki je osla totalka)..kcer koja bi mi kao trebala bit sestricna je odvratna karakterom..nikad nam nije dosla..a akd mi dodemo njima, tj kad smo znali doc, ona ode kod frendice nakon sto se pozdravi s nama, ili sjedi s nama u dok se svi kao druzimo, ona tipka po mobu, slusa muziku, prica na mob sa deckom, frendicama i slicno..mala je katastrofa...eto zasto njima ne mogu...a nikog drugog nema..oni su u zagrebu, ovi u inozemstvu.......
nasla sam posao na moru..trebala bi otic sad jedan dan..ovaj tjedan ili mozda iduci, ne znam..kaze sefica da je sezona losa, nema gostiju.....tako da..eto mi kratkotrajni bijeg........
ali gle..meni je glupo ic trazit pomoc kod psihijatra ili takvih nekih strucnjaka jer nisam ja ta s kojom treba pricat...on MENE maltretira, ne ja njega...ja sam dobro, ON nije..njemu trebaju ti razgovori...da shvati da ako se vec obavezo da ce imat djete, da se mora i birnut o njima, a ne ih sutat kako mu se sprdne...ti ga odgajas, ti mu "krojis" kakvo ce razmisljanje imat, ti ga stvaras, ti ga cinis covjekom..jer ga ti odgajas.......
ma kakva depresija, heheheh...imam osjecaj da me malo sta moze bacit u depresiju kolko sam postala optimisticna nakon svega...