
Ja mislim da je kod mene problem u stvari sama motivacija.
Rekla bih da kod mene dosta preovladava kao neka 'uslovljena ' motivacija ( sigurno ovaj pojam nigdje ne postoji, ali ja bih to tako nazvala ). Sto to znaci? To znaci da je moj motiv uslovljen izvjesnoscu onoga sto radim. Kad imam jasnu predstavu sto cu dobiti nakon realizacije, onda je motiv jak i konstantan i on me 'gura' naprijed, ali kad sam nesigurna i kad se postavi pitanje 'sto dalje', 'kuda dalje', tada mi to stvara izvjesnu blokadu, motivacija popusta....
Znaci problem je kako odrzati motivaciju i u onim situacijama neizvjesnosti, da ne bi izostala realizacija ili kako se jednostavno skoncentrisati na rad, ne misleci kad, na koji nacin ce se to isplatiti i slicno.
Dakle, mnogo je toga sto bez problema mogu da zapocnem...problem je dakle, kako odrzati motivaciju do kraja ( bez obzira sto se u medjuvremenu desava ). Voljela bih da mogu da to kontrolisem, da ne dozvolim da me druge stvari ometaju vec da budem jasno usmjerena na cilj ( sto obicno jesam na pocetku.Zato mi vjerovatno prijaju poslovi ili desavanja koja su kraca vremenski ).
Znaci situacija je sledeca: imam cilj, krenem u relizaciju,motivisana, uporna da se cilj ostvari, nesto se desi( objektivna /subjektivna okolnost, nebitno), to poremeti moju koncentraciju/motivaciju, ja stanem...onda uvidjam sto se desilo, vidim da imam problem,sagledam ga,shvatim da ne smijem da dozvolim da me to poremeti da moram ostvariti ono sto sam naumila, medjutim....nista. Kao da je sva ona snaga, motivacija negdje iscurela i ja ne mogu ni naprijed, ni nazad.....Kad jednom 'stanem', kasnije mi je tesko da krenem u realizaciju tj. da nastavim ( iako dobro znam da je to pogresno i da se mora dalje )...Kako to prevazici?
Nadam se da sam sada bila malo konkretnija.