Ako biste skupili 100 osoba koje poznajete i pitali ih ko se oseća sveže i zaista dobro, koliko njih bi diglo ruke?! Verovatno tek nekoliko.
U izveštaju jedne studije objavljene u Good Health today navodi se kako veliki broj ljudi pati od hroničnog umora, iscrpljenosti ili neispavanosti. Poremećaj je nazvan semi-somnija.
Takve osobe nemaju simptome prave insomnije (ozbiljnog poremećaja sna) pa nikada ne zatraže stručnu pomoć. Problem je uzrokovan kombinacijom nedostatka sna i sna lošeg kvaliteta, a nastaje kao rezultat moderne kulture i načine života u kojem se uvijek takmičimo s vremenom i obvezama.
Koliko se razlikuje semi-somnija od prave nesanice?
U izveštajuu se navodi kako su ljudi izgubili iz vida da je san neophodan i svrsishodan sam po sebi, da je nužan za emotivno, psihičko i fizičko zdravlje, te da je jednako važan kao zdrava ishrana ili vežbanje.
Kada zaspimo, prolazimo kroz cikluse dubokog sna u kojima se naš imunološki sistem regeneriše, a REM (rapid eye movement) faza u kojoj sanjamo, nužna je za nošenje sa stresom i emocijama. Ako ne spavate dovoljno, dolazi do poremećaja u ciklusima, te se smanjuju šanse za REM fazu, a ponekad uopšte ne ulazimo u nju.
Kratkoročno zbog nedostatka sna možete postati živčani, napeti, lošije koncentracije, a dugoročno to vas može dovesti do depresije, pretilosti(gojaznosti), pojave dijabetesa, bolesti srca i do srčanog udara.
Nedostatak sna može biti povezan s bračnim problemima, razvodom, nezaposlenošću ili nezadovoljstvom poslom, ali može i uzrokovati sve te probleme. Radi se o obostrano uzročno-posledičnoj vezi, gotovo začaranom krugu.
Semi-somnija ne računa se po tome koliko sati spavate, nego po tome koliko ste se odmorili u snu za sledeći dan. Želite li znati patite li od ovog poremećaja morate se upitati: Na lestvici od 1 do 10 koliko se dobro osećam od 11 do 14 sati? Ako ste se ocijenili s 5, onda ste upola dobro koliko biste trebali biti. Čak ako ste dali sebi i 7, još uvek biste se trebali osećati bolje. To je razdoblje dana u kojem biste trebali biti na vrhuncu, a ako to ne mislite morate promeniti navike sna.
Živimo u društvu, koje prihvata umor kao nešto najnormalnije, dani kada se osećamo poletno zaista su retki. Naučili smo živeti „na pola“. Mislimo da živimo „punim plućima“ ukoliko stižemo na sve strane i ukoliko stalno grabimo napred, međutim „život punim plućima“ zapravo bi značio imati dovoljno energije za ono što volimo i uživati dok to radimo.
Izvor:CoverMagazin
Zaista te natera članak da se zamisliš... 