TRANSPORT ŽELEZNICOM IZ TURSKE U EVROPSKU UNIJU PREKO SRBIJEZa privlačenje stranih investicija i povećanje izvoza neophodno je, između ostalog, i to kakvi su saobraćajni koridori, posebno železnički, jer je prevoz železnicom jeftiniji od drumskog. Potpredsednik Vlade i ministar za ekonomiju i regionalni razvoj Mlađan Dinkić najavio je da će uskoro krenuti prevoz robe železnicom iz Turske preko Srbije ka zemljama Evropske unije, predočivši da taj put kamioni prelaze za 130 sati, dok ga vozovi prelaze za 35 sati.
Istina je da je transport železnicom i brži i jeftiniji, jer dok kamiondžije moraju svakih nekoliko sati da odmaraju, železnica vozi bez zastoja, samo se menja mašinovođa, ukoliko postoji dobar raspored lokomotiva. Međutim, poznavaoci prilika na našoj Železnici upozoravaju da je Srbija jedina zemlja u okruženju koja za svaku organizacionu jedinicu unutar Železnice ima posebnu lokomotivu, jer su mašinovođe zahtevale da voze samo "svoju" lokomotivu, što otežava organizaciju posla i usporava prevoz.
Kada, na primer, voz dođe na granicu s Bugarskom, bugarska lokomotiva se isključuje s kompozicije i vraća, a kompoziciju preuzima srpska lokomotiva. Međutim, ona ne vuče voz do granice s Hrvatskom ili Mađarskom, nego samo do Niša, a tamo se, opet, kači na drugu lokomotivu do Beograda, pa na treću do Novog Sada, pa na četvrtu do Subotice. Kada bi i Srbija imala samo jednu lokomotivu, poput Turske, Bugarske, Hrvatske, Slovenije... na vremenu kroz našu zemlju bi se uštedelo najmanje šest do 10 časova. Ovako za deonicu od Subotice do Dimitrovgrada železnicom treba od 15 do 24 časa vožnje!
Današnje stanje železničkog Koridora 10 kroz Srbiju daleko je od evropskog standarda koji podrazumeva dvokolosečnu prugu s kompletnim opremanjem signalno-sigurnosnim uređajima, izbegavanje ukrštanja železničkih i drumskih magistrala u istom nivou, nego u dva nivoa, kao i niz drugih mera bezbednosti za pruge na kojima su brzine preko 120 kilometara na čas.
Modernizacija ipak na dugom štapu?
Ministar za infrastrukturu Milutin Mrkonjić obećao je da će se za sedam godina u Srbiji izgraditi dvokolosečna pruga, kojom će vozovi razvijati brzine od 160 do 250 kilometara na čas, što je izazvalo nevericu, pa i podsmeh brojnih naših čitalaca. On je najavio da će se u modernizaciju železničkog saobraćaja u Srbiji uložiti oko 4,6 milijardi evra, ali u prve tri godine samo oko milijardu evra, što znači da će trebati mnogo strpljenja dok preko naše zemlje ne krene brži železnički saobraćaj.
Međutim, pomoćnik ministra za železnički saobraćaj Dejan Lasica rekao je da će period modernizacije trajati čak 10 godina, što je skoro upola duže od roka koji spominje ministar Mrkonjić i Vlada Srbije. Ta izjava je prilično obeshrabrujuća zato što Srbija već danas strahuje da je saobraćaj veoma lako može zaobići preko zemalja koje su nedavno ušle u Evropsku uniju, kako zbog bržeg prolaza preko granice, tako i bolje organizacije transporta.
Na glavnom koridorskom pravcu od Šida do Beograda postoji dvokolosečna pruga, ali je levi kolosek u lošem stanju i brzina je na većem delu deonice samo 40 kilometara na čas. Desni kolosek pak omogućava brzinu od 80 do 90 kilometara na čas, ali nikako 120 kilometara, koliko je na koridoru koji prolazi kroz Hrvatsku.
Na pruzi od Beograda do Niša vozi se oko 60 kilometara na čas, jer trasa ima obeležje brdske pruge, razdvojena je i obilazi Avalu i uže područje Šumadije, a od Niša do Dimitrovgrada se ne može postići veća brzina vožnje zbog Sićevačke klisure, uprkos tome što je pruga renovirana i što su prošireni tuneli i popravljeni mostovi.
Još je lošija situacija na kraku B Koridora 10 na pruzi od Stare Pazove i Inđije, preko Novog Sada, Vrbasa i Bačke Topole, do Subotice, sem deonice Čortanovci - Petrovaradin, u dužini od samo 19 kilometara, koja je rekonstruisana 2005. Čak na polovini pruga brzina je manja od 60 kilometara na čas, a samo na 2,6 posto pruga brzina je veća od 100 kilometara na sat. To znači da su naše pruge daleko od evropskog standarda. Ako Srbija mora da čeka pomoć evropskih fondova za modernizaciju pruga, ne mora da radi sama protiv sebe. Zato Železnice Srbije moraju da se organizaciono prilagode razvijenijem svetu i da iskoriste pruženu šansu za većim prevozom robe preko naše teritorije, što će povećati prihod od tranzita i ubrzati modernizaciju koloseka.
Izvor