
Nova sam na Čarobnjaku, šetkala sam malopre lagodno i udobno po zabavnim temama, i baaaš sam zastala na jednoj ovako i ovoliko ozbiljnoj.
Ono što znam o tome je da kad se desi jednom, desiće se opet! Sve varijante tipa ko je kriv, ko je isprovociran, ko je imao loš dan itd. su gole gluposti i katastrofalno loši alibiji.
Meni se to desilo prvi put posle 20 godina braka za koji sam verovala da je sasvim OK (dete jedno, prvo strastven pa kasnije drugarski (pazi,drugarski!!!) negušeći odnos obostrano, druženja s prijateljima, povremeni finansijski kolapsi koje smo podnosili sportski, ali ništa strašno... normalan jedan i često baš lep život). I onda jedne noći koju smo proveli s prijateljima uz klopu i piće uz neizbežne društvene teme od pre desetak godina, baaam! Šamarčina! Kazala sam nešto pogrešno!
Naravno, pad sistema, analize, samoanalize, neću više nikad, ne znam šta mi bi, mesec dana kasnije opet pokušaj koji sam ovaj put zaustavila (prvi put sam bila zblanuta jer to zaista nisam očekivala).
Da skratim, posle toga sam se momentalno razvela za 3 minuta koliko je trajao razgovor na tu temu, što je jedna od stvari kojima se zaista ponosim. Moj bivši životni drug je bio prosto uvređen brzinom kojom sam tada donela odluku, uskače familija s obe strane, prijatelji, stani razmisli, pa vi ste uvek bili super, i tako dalje, i tako dalje, a meni i sada kad se setim obraz bridi pa i dalje verujem da za velike i važne odluke vreme nije potrebno. Prosto sam znala da je za nas to jedino rešenje. Istina je da mi se život tada okrenuo naglavačke, ali sam ga i sačekala da aterira (šta ću, moj je!), jednu veliku laž sam zamenila nizom malih zadovoljstava u sopstvenoj režiji, i super je, stvarno.
Bdw, ovo je moje prvo oglašavanje na bilo kom forumu, tema me je definitivno prizvala; da ne davim više, devojke, budite OK ali se ne dajte!