moze da se zaradi, mnogo vise nego u srbiji ali bilo koji posao zahteva potpuno angazovanje 
Slažem se potpuno,nekad sam i sama bila za tu varijantu samo otići odavde.Danas ako bi morala da idem a mogla da biram- samo skandinavske zemlje,Ali opet kažem ...ako bi morala. puno ljudi koje znam(mislim dobro ih poznajem,ne površno) koji žive tamo negdje a otišli su kao odrasli ljudi, hoću reći formirane ličnosti su neki drugi ljudi.Kad ih slušam,gledam svaka druga riječ im je biznis, a suština je da oni nisu uopšte "živi" Imaju neke pare,ali nemaju vremena da ga troše na ono što žele,imaju lijepe krpice ali nemaju gdje da ih nose jer su pidzama i radno odijelo njihovi jedini odijevni predmeti,fanatično žele da se uklope u tamošnji mentalitet mentalitet pa su kao prepuni nekih naprednih i modernih shvatanja koje su samo deklarativna i služe da bi se oni prikazali kao neki ultramoderni tipovi.Neka hvala! Mišljenja sam da je privatni život - život a posao služi da se zaradi novac kojim se mogu priuštiti neophodne stvari za život i neka mala sitna zadovoljstva koja nas opuštaju,zabavljaju.To ne znači da kad dodješ na posao trebaš biti neposlovan.Ali toliku trku za materijalnim ja zaista ne razumijem.Nama ovdje fali malo više te poslovne discipline i odgovornosti ,meni je ostalo uglavnom dobro. Ako vam neko ispriča kako je slomio zub na basketu i da komentar - ne kako ga je dugo liječio,kako ga je boljelo kod zubara, kako se izmaltretirao dugim liječenjem već kako je morao cijelu sedmičnu zaradu da da zubaru i kao od tad igra basket bez kontakta(kako li to izgleda?) ja ostajem bez teksta kolko je novac postao mjerilo svega
Tema: 
21:54:48, 30.Nov.2009.