
Zašto su crne mačke na lošem glasu?
U mnogim kulturama su im pripisivane natprirodne moći. I dan danas ljudi ih se klone i nerijetko ubijaju.
Još u starom Egiptu, mačke su bile svete životinje. Kako bi uništili paganska vjerovanja i običaje hrišćanski misionari su širili mit o "nečastivom" i to tako što su smatrali crnu mačku za otjelotvorenje demonskog zla i nesreće. Tako je počeo progon ovih stvorenja.
Jedna od istorijskih činjenica koja je postala i mit o baksuznoj crnoj mački vezuje se za engleskog kralja Čarlsa Prvog (1600-1649). On je najviše na svijetu volio svoju crnu ljubimicu. Toliko je bio vezan za nju da je živio u stalnom strahu da će je izgubiti. Kako bi to spriječio postavljao bi stražare da je prate i danonoćno je čuvaju. Kada se mačka iznenada razboljela i uginula, kralju se srušio čitav svijet.
Tada je sve pošlo po zlu. Ostao je i bez mačke i bez prijestola! Od tada, crne mačke nijesu dobrodošle u engleske domove. Mačke su nekada bile poželjne životinje na brodovima kako bi kontrolisale mišiju populaciju. Mornari su se plašili opakih bolesti koje bi pacovi i miševi ponijeli sa sobom na more. Bez mačaka nije bilo ni mirne plovidbe!
Ukoliko bi neki pijani mornar bacio mačku preko palube, ili bi ona sama upala u more, smatrali su da će neka gadna nevolja snaći brod. Baš poput mačke, tako bi i mornari mogli završiti u vodi. Vjerovali su u postulate "simpatičke magije" odnosno da slično-slično podržava (bacanje mačke u vodu-potonuće broda, potop). Ukoliko bi mačka sama prišla nekom od mornara, to je bio dobar znak. Značilo bi da je mornar blagosloven te će ga pratiti sreća. Ukoliko mu mačka krene u susret, pa na pola puta odustane, to je bio baksuzni predznak.
Ova tumačenja o dobrim i lošim predznacima sudbine koje mačke, navodno, predskazuju, usvojile su i porodice nekadašnjih mornara. U svakoj kući u kojoj je bio po neki mornar, crne mačke su bile obavezne! Smatralo se da one štite kuću i moreplovce od nesreće. Tako je bilo još od antičkog Rima, pa sve do savremenog doba. Crne mačke su se u mornarskim domaćinstvima smatrale talijama te su bile toliko dragocjene da su ih čak i lopovi vrebali.
Kada bi mornar krenuo na plovidbu, ukućani su sa zebnjom gledali kakvu sudbinu će mu mačka proreći. Ukoliko bi životinja krenula ka vratima to bi bio jasan znak da je put slobodan i da ga čeka mirno more. Ukoliko bi mu na izlasku iz kuće presjekla put, to bi značilo da se put odlaže kako bi se izbjegle moguće nesreće.
U hrišćanskom svijetu one su anatemisane. Kletva koju je na crne mačke bacio Papa u šesnaestom vijeku još uvijek traje. Njihovom progonu ni danas nije kraj. Godišnje samo u Italiji ubije se na desetine hiljada crnih mačaka. Razlog je, naravno, sujevjerje i ljudska glupost.