Zaista ste divni!Nemate pojma koliko sam vam zahvalna i koliko mi značite sad!
Nisam ja toliko mlada kao što je možda pomislio Medenica, ali sam ispod te granice 33-35 svakako, ali ne znam kako bi postupila da sam mlađa.Vjerovatno kako Delhaj kaže.
Dobro si Medenica rekao, polako mi se formira stav koji smatram da će biti najispravniji koji trebam da zauzmem.Dosta stvari koje ste spomenuli, sam nekako i sama nagovijestila u sebi, ali ono što me je dotuklo, to je taj gubitak samopouzdanja i osjećaj nemoći, upravo tim prije što nisam ni sa kim ovo dijelila.Roditelji mi nisu blizu, sestru ne mogu da sekiram, prijateljice da upoznajem sa ovim sad za sad-ne ide, itd.Jedino što se desilo u međuvremenu jeste to da su njegovi roditelji (koji stanuju u blizini) primijetili-a valjda jer ga i dobro poznaju-da se nešto dešava.Nisu ništa pitali, ali su izokola pokušali njemu da sugerišu na vrijednosti porodice.On je tad to potvđivao ali jednom u diskusiji sa mnom je to sve negirao.
Moram istaći da se mi rijetko svađamo, obično su to diskusije, nadjačavanje argumenata i to, ali počinjem da mislim da bi bilo čak i dobro-mada ne bih voljela sad kad sam ranjiva-da se jednom i posvađamo i kažemo neke stvari koje se govore samo u ljutnji.Ne kažem da bih voljela da se vrijeđamo isl nego da ono kažem ''pukao mi je film, zaista si ispao kreten itd'' jer kad diskutujemo kako znamo, onda ne ide da ja nekim tonom kao u dnevniku kažem ''ispao si kreten, bla bla''.Mislim da sam stalnim svojim angažmanom da budem pristojna i u svakom trenutku uzmem sve u obzir pa u skladu sa tim reagujem, zeznula sebe jer sad je postala normala da ja budem voda-uvijek.
A šta ako postanem vodopad....
Shvatam da se trebam izdići iznad svega i da to riješavam postupno, ali u jednom trenutku meni treba psiholog, a kako da ja budem nekome psiholog kad meni treba?
Možda je fazon još taj što sam dugo udaljena od roditelja, dugo sam živjela sama, sestra se ranije udala, pa nisam ni dolazila u neke konfliktne situacije i ne znam ni da se ponašam.
Već sam počela pisati nepovezano pa prestajem.
Ono što je novo od sinoć je da me je kritikovao pred njegovim roditeljima, u smislu da mi je za sve izgovor dijete, i da on ne zna kako bih ja kao nekadašnje žene koje su imale po tuce djece a nisu imale vodu u kući i nisu imale šta da jedu kako treba a opet sve postizale uspješno itd.Ja sam na to rekla, da jeste to MOŽDA tako bilo ali nije tačno da su bile uspješne i da su svi bili sretni.Djeca su bila potištena i bolesna (čak su i umirala zbog bezveznih bolesti) a muževi su imali ljubavnice.Na to mi je on samo rekao ''nisam te ništa pitao''.
Moram napomenuti da je ovo bilo ničim izazvano.
Hvala vam što me pratite savjetujete i primite puno toplih pozdrava!
