Ruzica Sokic

  • Odgovora: 0

0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.

*

Van mreže Miloš Mi.

  • *******
    Marketing menadzer
  • 5 205
  • Zahvaljeno: 41 puta
  • 193
  • Pol: Muško
  • Nije bitna masa nego izdržljivost :P
    • Facebook
    • Twitter
    • Google+
Ruzica Sokic
« poslato: 17:24:20, 19.Dec.2013. »
Ružica Sokić (14. decembar 1934, Beograd — 19. decembar 2013, Beograd) bila je srpska filmska, pozorišna i televizijska glumica. Karijeru je počela davne 1957. godine, u filmu Doktor, da bi potom igrala u filmovima Kad budem mrtav i beo, Bokseri idu u raj, Užička republika, Savamala i drugima. Komedija Tesna koža donela joj je najveću popularnost, a za film Žuta nagrađena je Zlatnom arenom na Filmskom festivalu u Puli. Neke od njenih poznijih velikih uloga su Taska u velikom bioskopskom hitu Zona Zamfirova i kuma Anica u popularnoj seriji Greh njene majke.

Ružica je često prikazivana kao zavodnica. Neke od tih uloga, poput Žute ostale su najupečatljivije. Tu spadaju još i snaja Ruža u Drugoj Žikinoj dinastiji i Veliborka Veca u Srećnim ljudima.

Sokićeva je dobitnica nagrada Velika Žanka i Dobričin prsten.

Rođena je 1934. u Beogradu kao kćerka trgovca i suvlasnika lista „Pravda“ Petra Sokića (1893 — 1964). Još kao devojčica učestvuje u Dečjoj radio-dramskoj grupi Radio-Beograda, a godine 1958. diplomirala je glumu na Akademiji za pozorišnu umetnost u Beogradu. Kraće vreme bila je članica Savremenog pozorišta, ubrzo prelazi u Atelje 212, gde će brojnim ulogama (prvenstveno savremenog i domaćeg repertoara) otkriti i potvrditi dar „rođene glumice“. Glumila je u oko 40 filmova; već za prvu ulogu („Gorki deo reke“, 1965, J. Živanovića) nagrađena je Srebrnom arenom na festivalu u Puli. Najveće uspehe ostvarila je glavnim ulogama pevačice u filmu „Kad budem mrtav i beo“ (Ž. Pavlovića, 1967) i prostodušne uličarke u filmu „Žuta“ (V. Tadej, 1973), za koju je u Puli nagrađena Zlatnom arenom. Zapažena je i na televiziji (igrala je i u istimenom komadu G. Mihića u Ateljeu 212), te sporednom ulogom majke kojoj sin gine u borbi u „Užičkoj republici“ (Ž. Mitrović, 1974), za koju je takođe nagrađena Zlatnom arenom. Zapažena je i na televiziji (npr. komedije B. Crnčevića i A. Popovića, televizijske serije „Ceo život za godinu dana“, „Rađanje jednog naroda“, „Zanati“, „Samci“ i dr.).

Tokom 2010. objavila je knjigu sećanja „Strast za letenjem“.

Preminula je 19. decembra 2013. godine u Beogradu, posle duge bolesti (Alchajmerova bolest)

Za svoj filmski i pozorišni rad dobila je brojne nagrade i priznanja (npr. na Sterijinom pozorju, Nagrada Pavle Vuisić, Statueta zlatni ćuran, Statueta Joakim Vujić, Velika Žanka).
Godine 2011. dobila je nagradu „Dobričin prsten“, Udruženja dramskih umetnika Srbije za životno delo.

Izvor: Wikipedija


Strah me čini jačim i boljim.
 





 

Brzi odgovor Vam omogućava da pošaljete poruku bez učitavanja nove stranice.

Upozorenje: u ovoj temi nije pisano već više od 365 dana.
Ukoliko niste sigurni da želite da odgovorite, razmislite o pokretanju nove teme.


Maksimum znakova 20000; preostalih znakova: 20000