"
Zadušnice su dan posvećen molitvama za pokoj duša naših preminulih srodnika. U Crkvi se uvijek molimo kako za žive tako i za one koji su se upokojili, koji su u Bogu živi, jer Gospod Isus Hristos je Bog živih, svi su u Njemu živi i oni koji su u ovom svijetu i oni koji su već u naručju Božijem.
U toku godine više puta svenarodno obavljamo zadušnice, a
svake subote, pored ostalih službi, služi se i služba za upokojene. Ali nije samo subota dan posvećen
molitvama za upokojene, jer se u Crkvi uvijek molimo kako za žive, tako i za upokojene.
Pravoslavni hrišćani, ako su u prilici, svake subote treba da dođu u crkvu, zapale svijeću i u molitvama se sjete svojih pokojnih srodnika.
Mitrovdanske zadušnice poslije onih proljećnih, zadušnica pred Vaskršnji post, imaju najveći značaj. Kod nas se i na Vidovdan vrše posebni pomeni za naše pretke, kao i na
miholjske zadušnice, i to je nešto što postoji samo kod srpskog naroda. Mitrovdanske i proljećne zadušnice su sveopšte, a ne treba, svakako, da zaboravimo ni one koje se u svim crkvama vrše
u subotu uoči Trojičindana. To je ustrojstvo koje važi za sve Crkve Pravoslavne, ali znamo, da svaka pomjesna Crkva ima i nešto svoje što nije obavezujuće za ostale Crkve.."
Episkop budimljansko-nikšićki
Joanikije
Tema: 
